IT-6.3.MESSAGGERO-MMF-AMER.I EUROPA

ITALIJA IL MESSAGGERO 6. III. 2000. Američka zamka za Europu "Atlantik se širi. Strateške odluke američke i europske strane razilaze se, bilo da se radi o odnosu dolara i eura, bilo da se bave trgovačkim pitanjima i čelništvom WTO-a, bilo kad se dogovaraju ratne i mirovne misije na Kosovu i u Iraku. Posljednji znak razmimoilaženja tiče se imenovanja glavnoga direktora Međunardnoga monetarnog fonda, zamjene za Michelea Camdessusa. Džentlmenski dogovor uvijek je na čelo MMF-a dovodio europskoga kandidata, a Amerikanca na čelo Svjetske banke. Pravilo se uvijek poštovalo, no ovaj put Amerikanci podižu štit pred jednoglasno određenim kandidatom Europske unije, sadašnjim njemačkim zamjenikom ministra financija Caiom Koch-Weserom. Jednoglasno određen je pretjeran izraz budući da se, kao i obično, vlada Njezina Veličanstva svrstava uz SAD. Bilo ispravno ili krivo, uvijek uz svoju domovinu, kaže jedna anglosaksonska izreka. Oni je primjenjuju s uvjerenjem; to se ne događa i u Europskoj uniji gdje se mnogo toga odvija u podmetanjima, u uvjerenju da će se dobiti mrvice vlasti služeći moćnom američkom prijatelju. (...) Anglosaksonski tisak često djeluje kao potpora svojim državnim upravama, uz poneki trzaj neovisnosti prigodom velikih događaja, no dopušta si bezobrazluk prema europskim čelnicima, kao što se događa u pogledu čelnika EU-a Romana Prodija i njemačkog kancelara Gerharda Schroedera. Tako ne postupa i europski tisak, sklon nanošenju štete samima sebi, marljiv u davanju pretjeranih priznanja anglosaksonskim vladama i tisku, proglašavanju 'odbijanja' očekivanim, preuzimajući sugestije koje puštaju diplomatski izvori spretni u stvaranju razdora i branjenju interesa. 'The Guardian' i 'Financial Times' 'ističu' kandidaturu talijanskog ministra financija Giuliana Amata, no razumije se da se klade na svoje konje Kennetha Clarka i Andrewa Crocketta, ili na čelnike koji su sposobni govoriti i misliti na engleskom. To je eufemizam kako bi se kazalo da bi trebali biti anglsoaksonski ovisnici, i ne samo lingvistički. Je li sve to prihvatljivo? Ja to ne vjerujem, i ako bi EU prihvatio diktat Washingtona i Londona, ili lukavštine neke nacije Eurolandije, spremne na dobro plaćeno podčinjavanje, radilo bi se o porazu koji uvelike nadilazi trenutni slučaj MMF-a. Ministar financija SAD-a Larry Summers želi 'snažnog europskog kandidata za MMF, sa svojstvima, iskustvom, sposobnošću kakvima bi dobio globalni pristanak', te u optjecaj pušta indiskrecije o poštovanju za Amata. To je ružno i zbunjujuće ponašanje, svojstveno starim imperijalnim tradicijama, gotovo kao da su se krila rimskog orla preselila u Sjedinjene Države, i tamo slušaju Vergilijeve stihove: tu regere imperio populos, americane, memento. Hae tibi erunt artes, pacisquie imponere morem, parcere subiectis et debellare superbos. Može li se Europska unija smatrati, i prema se njoj se odnositi kao prema jednakom, ili pobijeđenom kojemu treba dati milost, ili opasnošću koju treba svinuti vještinom imperijalne pacifikacije u upravljanju narodima? (...) Danas se sukob između SAD-a i EU-a zaoštrava radi naziranja velikog europskog gospodarskog oporavka, dok je u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu pozitivni ciklus već dostigao vrhunac i mogao bi pasti. Afirmiranje europskog jedinstva utemljenog na euru, i u perspektivi zajedničke gospodarske politike i zajedničke vlade, sposobne je odrediti i voditi, raste želja Anglosaksonaca da zadrže dobivene povlastice, računajući na uobičajenoga Trojanskog konja razilaženja između zemalja Eurolandie, jedan tren favorizirajući jednu, drugi tren drugu. Prihvatiti anglosaksonsku igru znači podvrći se njihovu patronatu, u uvjerenju da se veće prednosti postižu služeći supersili, umjesto da se s njima suoči kao s partnerima sa svim pravima i obvezama, bez podvrgavanja, ploda psiholoških i praktičkih podređenosti", piše Antonio Mereu.