RDW 2. III. TISAK

NJEMAČKI RADIO - RDW 2. III. 2000. Pregled tiska U njemačkom tisku imaju danas istaknuto mjesto dvije teme: svađa između Sjedinjenih Američkih Država i Europe oko budućega predsjednika Međunarodnoga monetarnog fonda i trud bivšega njemačkog kancelara Helmuta Kohla da za Kršćansko-demokratsku uniju, koju je uveo u skandal, prikupi šest milijuna maraka. O sukobu oko šefa MMF-a WESTFALENBLATT piše da bi Caio Koch-Weser bio dobar predsjednik Međunarodnoga monetarnog fonda - kad bi MMF ostao ono što je sada. Ali u Sjedinjenim Državama, i ne samo tamo, sazrijeva uvjerenje da MMF hitno mora biti reformiran. Posebno su golema uplaćivanja u rusku bačvu bez dna dovela do toga da se prelije jedna druga bačva kod nekih ionako skeptičnih američkih političara. Oni MMF žele ukinuti ili ga bar svesti na apsolutno hitne slučajeve, podsjeća WESTFALENBLATT. Nadregionalni dnevnik SUEDDEUTSCHE ZEITUNG za američko odbijanje europskog kandidata vidi i neke druge razloge. Sjedinjene Američke Države do danas nisu prihvatile političku težinu Europe zato što to ne odgovara pravilima Novoga svijeta, zato što Amerika udara u ritam globalizacije. Tu je osnova transatlantskog neslaganja: kontinenti funkcioniraju prema različitim političkim sustavima vrijednosti, a zakoni globalizacije nalaze se u jeziku vodeće sile. Svađa oko smjera Monetarnog fonda iznijela je na vidjelo da se Europa i Amerika bore za svoje političke vrijednosti, a time i za fundamentalne interese. Washington MMF želi izgraditi kao predorganizaciju svojih gospodarsko-političkih ambicija. Europa se tome kursu ne može podvrgnuti, tvrdi SUEDDEUTSCHE ZEITUNG. HANDELSBLATT bilježi da Europi teško pada emancipacija Europe. Između Sjedinjenih Država i Europske unije zbog toga često dolazi do atmosferskih neprilika. Sada se vidi da su razdoblja lijepog vremena sve kraća, da se razlike iznose u sve čvršćim ovojima i sve neuglađenijim tonovima. Ovih dana nije puno ostalo od ponude globalnoga partnerstva koju Amerikanci tako često imaju na jeziku. Kao u slučaju Koch-Weser, često se u odlučujućem trenutku očituje da nacionalni egoizmi u Europskoj uniji sprječavaju uvjerljivi zajednički nastup. Utoliko se Europljani ne smiju čuditi ako Amerikanci nemilosrdno za sebe iskoriste njihove slabosti, navodi HANDELSBLATT. Vijestima da bivši kancelar Helmut Kohl marljivo radi na prikupljanju šest milijuna maraka kako bi pomogao svojoj stranci koju su njegov, Schaeubleov i financijski skandal CDU-a u Hessenu doveli u tešku krizu. Dnevnik LUEBECKER NACHRICHTEN piše da od bivšeg kancelara može biti časno što štetu želi nadoknaditi barem financijski. Ali to samo pokazuje koliko se Kohl udaljio od svoje stranke. Ona naime ne želi njegov novac, nego povlačenje iz parlamenta. Mnogima bi bilo najdraže kad bi se potpuno izgubio, kako bi iznad afere mogla narasti prva trava. Ali Kohl ostaje i svaka vijest o njemu na uniju djeluje poput uboda igle. Čak i dobra volja tu brzo postaje predmetom pakosti. On ponovno ide skupljati donacije? Vragolan je to, koji pri tome zlo misli, ustvrđuje LUEBECKER NACHRICHTEN. Katastrofa izazvana poplavama na jugu Afrike u analizama medija stalno nameće pitanje nedovoljne djelotvornosti međunarodne pomoći kada se radi o najsiromašnijim zemljama svijeta. Berlinski se TAZ pita zašto se tek sada osiguravaju spomena vrijedna financijska sredstva, živežne namirnice, pokrivači i lijekovi. Još gore: zašto nitko nije uvidio da je ponajprije važno zrakoplovima spasiti što je moguće više ljudi od utapanja. Mozambik je bio tipično idealan za prijedlog njemačkoga ministra vanjskih poslova - za humanitarnu intervenciju. To bi značilo da industrijski razvijene zemlje, zajedno s vladama južnoafričkih država, sastave zajednički krizni stožer. Drugi korak bila bi koordinacija gdje je koja humanitarna pomoć potrebna. Ovako je međutim pomoć prokapala tek kad je bilo kasno, nekoordinirano kao i uvijek. Time je umirena nečista savjest. Nesreća za Mozambik: to je samo daleka, prosjački siromašna zemlja u Africi, za koju nitko nema strateških interesa, zaključuje berlinski TAZ. (RDW)