US 2.3. CSM: NJ. VALUTA NA BALKANU

izacije/savezi-Politika SJEDINJENE DRŽAVE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 2. III. 2000. Njemačka valuta ostavlja trag širom Balkana "Međunarodne mirovne postrojbe tek su stigle na Kosovo, u lipnju prošle godine, a poduzetnici u glavnom gradu Kosova, Prištini, odmah su počeli otvarati svoje dotad zatvorene trgovine. Nisam bio pretjerano iznenađen, vidjevši da su sve cijene bile istaknute u njemačkim markama budući da je marka izabrana valuta te europske ubožnice. Tek kad mi je točno vraćen novac u kovanicama po 10 i 5 pfenniga - a ne u obliku uobičajene šake turskih žvakaćih guma - postalo je jasno da se njemačka valuta uistinu čvrsto utaborila na Balkanu. Tehnički gledano, njemačka marka više ne postoji. Bila je to jedna od 11 valuta u Europskoj uniji koje su 1. siječnja 1999. službeno proglašene denominacijama eura. No, novčanice i kovanice eura neće se naći u optjecaju sve do 2002. Zahvaljujući pak središnjem zemljopisnom položaju Njemačke, njezinoj ekonomskoj moći i nazočnosti milijuna stranih radnika koji kući šalju novac, upravo je marka - a ne dolar - kraljica u mnogim dijelovima Europe. Bundesbank, njemačka središnja banka, procjenjuje da 40 posto od ukupne količine njemačkih maraka kruži izvan granica Njemačke. U studenom prošle godine vlada Crne Gore (...) uvela je njemačku marku kao zakonsku zamjenu u mjeri koja je ocijenjena korakom na putu prema utemeljenju vlastite valute, nemaštovito nazvane 'marka'. Bosanska valuta zove se 'konvertibilna marka' i vezana je uz njemačku marku u odnosu 1:1. Na Kosovu pak njemačka marka prelazi iz ruke u ruku čak i u najmanjim jedinicama. Najpostojaniji su obožavatelji njemačke marke, prirodno, sami Nijemci koji i dalje zauzimaju skeptičan stav prema euru. U ponedjeljak je europska zajednička valuta pala na najnižu vrijednost od manje od 94 centa u odnosu na dolar, ali se potom oporavila te je jučer bilježila vrijednost od 97 centi u odnosu na dolar. Anketa, provedena u Njemačkoj na svršetku prošle godine, pokazala je da samo 29 posto ispitanika još vjeruje u euro dok je njih 43 posto oduvijek brinulo zbog njegove devalvacije. Njemačka privrženost vlastitoj valuti sasvim je razumljiva. U godinama nakon Prvoga svjetskog rata vrijednost marke naglo je pala na bilijunti dio predratne vrijednosti. Nakon drugog svjetskog rata zapadna Njemačka nije se uspijevala izvući iz ralja privrede utemeljene na crnom tržištu sve do uvođenja njemačke marke 1948. g. Uskoro je nova valuta postala simbolom zapadnonjemačkoga gospodarskog čuda. 'Marka je povezana s najduljim razdobljem relativne stabilnosti u Njemačkoj u 20. stoljeću', izjavljuje Carl-Ludwig Holtfrerich, profesor ekonomije na berlinskom sveučilištu. 'Dva razdoblja obilježena inflacijom bila su traumatično iskustvo za njemačke građane', tumači on. Nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke, 1990., neki su cinici tvrdili da je težnja Istočne Njemačke za ujedinjenjem zapravo proizlazila iz želje za preuzimanjem marke. Na demonstracijama, održanim prije deset godina, građani Istočne Njemačke viđeni su s transparentom na kojem je pisalo 'Ne dođe li njemačka marka k nama, mi ćemo doći k njoj'. Ankete su pokazale da su građani istočne Njemačke posebno oprezni kada je riječ o preuzimanju zajedničke europske valute. Ipak, ekonomisti općenito izražavaju zadovoljstvo preuzimanjem eura. Holtfrerich izjavljuje da monetarna unija povećava kompetitivnost Njemačke budući da izvoznici više neće biti taoci nestabilnosti na burzama novca. Herman Brodie, monetarni analitičar u frankfurtskoj Deutsche Bank, prisjeća se da je njemačka marka zabilježila sličan pad vrijednosti u odnosu na dolar prije dvije godine. Vijest da je marka popularnija na Balkanu nego ikad dosad ne izaziva pretjeranu zabrinutost u Njemačkoj. 'Ne vidim razloga za veliku zabrinutost na području monetarne politike bude li marka rabljena i u drugim zemljama', izjavljuje Ernst Welteke, predsjedatelj Bundesbanke. Tek su malobrojni na Balkanu bili u luksuznoj poziciji da počnu brinuti zbog eura - ako su ikada čuli za njega (...)", ističe Lucian Kim na kraju članka.