US 1.3. IHT: VLASTITA OBRANA EU

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 1. III. 2000. EU poduzima korake kako bi stvorio vojnu silu ne ulazeći u zabran NATO-a "Europska unija namjerava u srijedu razviti vlastiti institucionalni ogranak koji bi se trebao baviti obranom. Bit će to prvi konkretni potez vodećih europskih država, usmjeren na utemeljenje zasebnih vojnih snaga kao komplementa NATO-u. Petnaest članica Europske unije sastavit će u Bruxellesu tri tijela: politički i sigurnosni odbor, sačinjen od veleposlanika, vojni odbor, sačinjen od viših časnika, i multinacionalni stožer za planiranje. Neki elementi preuzeti su od Zapadnoeuropske unije, malenog tijela koje je nekada surađivalo s NATO-om. Čelnici EU obećali su da će okupiti multinacionalne snage za brze reakcije, koje bi trebale obuhvatiti 50 tisuća vojnika i biti osposobljene za angažman širom Europe u roku od 60 dana i ostati na terenu godinu dana. U praksi to znači da članice EU trebaju 200 tisuća profesionalnih vojnika, spremnih za borbeni angažman kao i multinacionalnu flotu prijevoznih zrakoplova. Nova obrambena struktura funkcionirat će striktno na međuvladinoj razini - uključivanje Europskoga povjerenstva ili Europske skupštine nije predviđeno, kazali su dužnosnici. Svaka odluka o angažmanu postrojba praktično će zahtijevati pristanak svih 15 članica. Potom bi trebalo uslijediti planiranje vojne akcije koju će svojim vojnim postrojbama izvoditi veće zemlje. Rečeni sustav zapravo će funkcionirati poput NATO-ovih ključnih tijela, iako će europski kapacitet za planiranje biti malen u usporedbi sa savezničkim integriranim vojnim strukturama. Glavni arhitekt Javier Solana, visoki predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku, opisuje novu strukturu kao privremeni pristup, a njezina je zadaća stvaranje uvjeta za udobnu suradnju NATO-a i EU. Spomenute dvije organizacije tradicionalno su nastojale sačuvati distancu - dijelom zato što NATO obuhvaća Tursku, Norvešku, Kanadu i Sjedinjene Države - zemlje koje nisu članice EU - dok Europska unija obuhvaća neutralne zemlje poput Irske, Švedske, Austrije i Finske. Poljska, Mađarska i Češka Republika oprezno pristupaju svojim ulogama u NATO-u kako ne bi ugrozile svoje izglede za ulazak u EU, istaknuli su diplomati. U Bruxellesu se svi trude javno otkloniti svaki trag sumnje. Uz izuzetak francuskih predstavnika, časnici u sastavu vojnih odbora u NATO-u i EU bit će iste osobe s dvije funkcije - takvo bi rješenje trebalo osigurati suradnju i povjerenje među dvjema organizacijama. Solana, bivši glavni tajnik NATO-a, silno se trudio raspršiti zle slutnje Washingtona i NATO-a nakon što je EU stvarno krenuo putem koji su Sjedinjene Države i europski čelnici zagovarali javnosti mnogo godina. Na Konferenciji o sigurnosti, međunarodnom sastanku održanom prošlog mjeseca u Muenchenu, pojavila se mrzovolja pa i transatlantske sumnje. NATO-ovi zapovjednici i neki američki dužnosnici žalili su se na hladan odnos vlada članica EU, upozorivši da bi suradnja Sjedinjenih Država mogla biti narušena stekne li Washington dojam da Europljani počinju stvarati manjeg suparnika NATO-u. 'To uopće nije fair niti je realno u odnosu na Europu', osvrnuo se Solana na stav Washingtona u svojim zaključnim napomenama na muenchenskom skupu. 'Ispunili smo naše obećanje, usredotočili se na mogućnosti i prepustili se detaljiziranim političkim maštarijama. Radili smo brzo i ozbiljno', kazao je on. Iznoseći više detalja u intervjuu u svom uredu u Bruxellesu, Solana je naglasio da su vlade članica EU nedavno ostvarile velik napredak u prevladavanju dugotrajnih zapreka na putu prema uspostavi izravne suradnje između NATO-ova vojnog saveza i uglavnom političkog i gospodarskog angažmana Europske unije. Iako oba tijela imaju sjedište u Bruxellesu, između njih nije bilo službenih kontakata sve do prije nekoliko mjeseci - uglavnom zato što se Francuska zajedno s neutralnim članicama EU protivila pojačanom utjecaju saveza pod vodstvom SAD-a u Europi. Takav odnos međusobnog službenog ignoriranja počeo se urušavati nakon sloma sovjetske kontrole nad istočnom Europom prije deset godina. Naime, u to se vrijeme pokazalo da je brzo uključivanje u EU novih demokratskih država, proisteklih iz sovjetskog bloka, previše složen posao te je ta zadaća prepuštena NATO-u. EU je podjednako brzo ustvrdio da može riješiti problem Bosne da bi potom bio prisiljen obratiti se za pomoć Washingtonu - kao i kasnije u slučaju Kosova. Neki kongresmeni u Washingtonu izrazili su bojazan da bi troškovi tako velike europske postrojbe mogli izazvati odliv financijskih sredstva iz stavke sofisticiranije vojne elektronike, potrebne europskim oružanim snagama za djelovanje u koaliciji pod američkim vodstvom. No, vlada predsjednika Clintona i dalje podupire spomenutu inicijativu. 'Europljani katkad rabe nacionalističku retoriku i djeluju u sasvim drugačijem realnom okružju', izjavio je jedan američki dužnosnik, napominjući da se Eurocorps - postrojba sastavljena uglavnom od francuskih i njemačkih vojnika, koja bi mogla funkcionirati kao zametak europskih snaga za brze reakcije - podredio NATO-ovu zapovjedništvu, primjenjujući NATO-ovu procesuru za svoju prvu operaciju, započetu na Kosovu. Jedan suradnik Clintonove vlade, zadužen za kreiranje politike, izjavio je na sastanku u Muenchenu da je govorio čelnicima EU da 'upotrijebe zamisao o vojnoj sili ako im je ona potrebna kao paravan da bi ostvarili pravi cilj - veća sredstva za obranu'. Njemačka je posebno izložena pritisku Washingtona i europskih prijestolnica, koji od njemačke vlade traže povlačenje odluke o smanjenju proračuna za obranu. Velike su nade položene u Solaninu sposobnost suradnje s Georgeom Robertsonom, njegovim nasljednikom na položaju šefa NATO-a. Lord Robertson, britanski ministar obrane tijekom prošlogodišnjeg sukoba na Kosovu tijekom kojeg su izrečene mnoge pohvale na račun Solanina vodstva, utjelovljuje novi odnos Londona prema obrani EU. Novi stav Velike Britanije otvorio je put za brze promjene koje neće uvijek biti po volji Washingtona. Lord Robertson pripomogao je pri prihvaćanju zamisli o osnivanju Eurocorpsa - usprkos suzdržanosti generala Weselya Clarka, čelnog NATO-ava časnika, glede prijedloga o preuzimanju zapovjedne dužnosti na Kosovu sljedećeg mjeseca bez čekanja. 'Europljani mogu uspjeti zato što će Sjedinjene Države osigurati tehnologiju i tehničare koji će stvoriti uvjete za njihov uspjeh', kazao je jedan dužnosnik NATO-a. No, 'sumnje Amerikanaca izaziva upravo' agresivno nastojanje lorda Robertsona da ostvari politički uspjeh', objasnio je on. Neki američki dužnosnici žalili su se da NATO nije dobio 'pravo da prvi kaže ne' - prije no što se EU pozabavi pitanjem sigurnosti. Na tu je točku posebno osjetljiva Francuska. No, Solana je izjavio da bi službeno tumačenje ambicija EU - sposobnost djelovanja 'u situacijama u kojima NATO nije angažiran kao cjelina' - trebalo umiriti Washington i uvjeriti ga da je NATO i dalje jezgra europske sigurnosti", prenosi na kraju članka Joseph Fitchett.