FR-AT-BL-kriza-Organizacije/savezi-Diplomacija-Vlada-Izbori FR-LIBERATION12./13.2.EU I AUSTRIJA FRANCUSKALIBERATION12./13. II. 2000.Europska unija u zamci sankcija"Europska je unija u škripcu. Pošto je pokušala dovesti k pameti
konzervativca Wolfganga Schuessela, zatim zaprijetila Beču odmazdom ako krajnja desnica dođe na vlast, a onda primijenila formalne sankcije - zamrzavanje bilateralnih odnosa - protiv nove austrijske vlade, EU je potrošila sve mogućnosti. Njezina strategija očito nije donijela uspjeh: 'slobodarska' stranka se čvrsto smjestila u bečku palaču, a Joerg Haider, koji nije ušao u vladu, i dalje širom daje izjave pune mržnje razveseljavajući dobar dio domaćeg puka koji negoduje zbog upletanja Unije u ono što drži unutarnjim stvarima.Teško da Europa može ići dalje sa svojim sankcijama, osim ako ne povrijedi vlastite zakonske propise: isključenje ili privremeno isključenje neke države predviđa se samo u slučaju 'ozbiljnih i stalnih' povreda temeljnih načela Unije, što danas jamačno nije slučaj. Gospodarski bojkot bio bi isto tako protuzakonit s obzirom na zakone jedinstvenog tržišta. Prijedlog, koji je na koncu odbačen, da se austrijski predstavnici pozivaju samo na službene
FRANCUSKA
LIBERATION
12./13. II. 2000.
Europska unija u zamci sankcija
"Europska je unija u škripcu. Pošto je pokušala dovesti k pameti
konzervativca Wolfganga Schuessela, zatim zaprijetila Beču
odmazdom ako krajnja desnica dođe na vlast, a onda primijenila
formalne sankcije - zamrzavanje bilateralnih odnosa - protiv nove
austrijske vlade, EU je potrošila sve mogućnosti. Njezina
strategija očito nije donijela uspjeh: 'slobodarska' stranka se
čvrsto smjestila u bečku palaču, a Joerg Haider, koji nije ušao u
vladu, i dalje širom daje izjave pune mržnje razveseljavajući dobar
dio domaćeg puka koji negoduje zbog upletanja Unije u ono što drži
unutarnjim stvarima.
Teško da Europa može ići dalje sa svojim sankcijama, osim ako ne
povrijedi vlastite zakonske propise: isključenje ili privremeno
isključenje neke države predviđa se samo u slučaju 'ozbiljnih i
stalnih' povreda temeljnih načela Unije, što danas jamačno nije
slučaj. Gospodarski bojkot bio bi isto tako protuzakonit s obzirom
na zakone jedinstvenog tržišta. Prijedlog, koji je na koncu
odbačen, da se austrijski predstavnici pozivaju samo na službene
sjednice Ministarskog vijeća, a ne na neslužbene, svakako nije bio
protivan ugovoru. No ta bi se mjera mogla okrenuti protiv svojih
zagovaratelja jer bi Austrija s pravom mogla odbaciti nagodbe
postignute za njezine izočnosti, ili, u slučaju glasovanja na
temelju kvalificirane većine, uzeti za taoce druga pitanja za koja
je potrebno jednoglasno izglasavanje.
Osim toga, sustavno zanemarivanje alpske republike i njezinih
opravdanih interesa kako bi ju se prisililo da načini pogrješan
korak, znači loše postupati s državom koja je još pravna država
neraskidivo vezana s pravnom Europom. To također znači izložiti se
opasnosti da se onemogući djelovanje Unije zbog rovovskog rata čiji
je krajnji cilj teško nazrijeti: nije stvar, koliko znamo, u tome da
se europski korpus pošalje u Beč kako bi otjerao krajnju desnicu...
Petnaestorica su svjesna toga. Osim nekih simboličnih prosvjeda -
odbijanja da se pozdravi ministre krajnje desnice i da se slušaju
njihovi govori - svima je jasno da će morati surađivati s Austrijom,
premda je ona 'pod jakim nadzorom'. Romano Prodi, predsjednik
Povjerenstva, želi tako 'uspješnu i konstruktivnu suradnju' s
novom austrijskom vladom, kao što je podrugljivo, ali realno
napisao u čestitci koju je poslao austrijskom kancelaru.
Dakle, sve to zbog toga? Frustracija je, kratko i jasno, bila
stvarna opasnost u tom poslu. Izlazak iz krize - realističan, jako
realističan - neće biti jednostavan: javnostima petnaestorice
teško je shvatiti 'business as usual' nakon dvotjednog sukoba.
Uniji nije potrebno razočaranje. Da ostvarenje političke Europe,
zbog kojeg su petnaestorica jednoglasno negodovali, ne bi bilo bez
budućnosti, vlade su prisiljene promijeniti pokus.
Prigodu za to daje im vremenski raspored: u ponedjeljak u
Bruxellesu započinje međuvladina konferencija (CIG) na kojoj se do
konca godine moraju reformirati ustanove Unije prije proširenja.
Većina zemalja, napose Francuska, žele broj sudionika ograničiti
na najmanju moguću mjeru. Budu li dosljedne prema sebi, morat će
udahnuti život političkoj uniji ističući savezni značaj
bruxelleskih ustanova. Austrija će se morati, in fine, složiti s
reformom koja će smanjiti njezin utjecaj u Uniji, a osobito s
proširenjem glasovanja na kvalificiranu većinu. Ne pristane li,
ovlastit će druge da nastave put bez nje. No ako petnaestorica
zajedno ne uspiju CIG privesti kraju, Haider bi mogao likovati:
pokazat će da je Unija tek prozirna opna", piše Jean Quatremer.