US IHT 26/27.2. AM.LJUD.PRAVA-SMRTNA K.

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 26./27. II. 2000. Vrijeme je da Amerika ukine svoju arhaičnu praksu "Jack Lang... bivši ministar kulture, koji sada vodi Povjerenstvo za inozemne poslove u francuskom parlamentu, neočekivano se jednog dana pojavio u Huntsvilleu, Teksas, kako bi apelirao za život Odella Barnesa. Nakon devet godina prosvjedovanja protiv smrtne kazne, određeno je da će gosp. Barnes biti pogubljen 1. ožujka. On je postao predmetom međunarodnih prosvjeda poglavitog inzistiranja u njegovu slučaju zbog niza novih dokaza koji bacaju ozbiljnu dvojbu na njegovu krivnju. Ali tekšaški sud neće dopustiti novi postupak, a guverner Teksasa, George W. Bush, koji se natječe za predsjednika, cijeni njegovu reputaciju nepokolebljivosti u odbijanju oprosta. Sud je potvrdio 110 egzekucija u svom mandatu do sada. Američko ustrajanje na smrtnoj kazni nakon što je Vrhovni sud poništio zabranu 1976. i prepustio je državama, nije prihvaćeno u Europi. Trideset i osam američkih država sada ju dopuštaju, iako Teksas nosi rekord sa 206 pogubljenja od 1982. Nedavno je, guverner države Illinois koji odobrava smrtnu kaznu, usprkos tome suspendirao sve egzekucije kada je otkrio da od 25 ljudi u ćeliji smrti, njih 13 ima razumne argumente o nepravednoj osudi. Postoje drugi slučajevi osuđenih uznika kada je predana nova obrana zavirila u njihove slučajeve. Postoji veliki nerazmjer crnaca među osuđenicima ne zbog mogućeg rasizma nego možda čak više zbog pomanjkanja odgovarajuće obrane iz ekonomskih razloga. Svaki dubiozni slučaj izaziva novi argument. Ali, postoji skriveno, sve jače vjerovanje da je smrtna kazna neprimjerena u bilo kojem društvu koje se smatra civiliziranim. Tek je prošlo nešto više od jedne generacije od kada je Francuska uklonila giljotinu zauvijek, a sada postoji pretežni konsenzus protiv egzekucije. Izlet gospodina Langa ne smatra se idealističkim nego moralno opravdanim, baš kao i njegov sljedeći kratki posjet Beču da bi sudjelovao u prosvjedima protiv krajnje desnice u austrijskoj vladi. Stajalište da je smrtna kazna stvar domaće politike i da autsajderi nemaju poziv za intervenciju odbijen je jednako tako kao i srbijanska tvrdnja kako im nitko drugi ne može kazati kako se trebaju ponašati na Kosovu, tvrdnje Augusta Pinocheta o imunitetu, rusko 'pravo' da istrijebi nepokorne Čečene. Europska unija jasno je dala do znanja Turskoj kako će njezine nade za prijam biti uništene ako pogubi kurdskog vođu Abdullaha Ocalana. Američka ravnodušnost prema masovnom inozemnom mišljenju o ovom problemu, međutim, sve je provokativnije zbog američkog prisvajanja moralnoga vodstva i konzistentne obrane ljudskih prava. Patrick Baudouin, francuski odvjetnik, predsjednik Međunarodne federacije lige za ljudska prava, piše u La Mondeu u svezi s Barnesovim slučajem: 'Kako da mi uvjerimo američke prijatelje u urgentnu i apsolutnu potrebu za ukidanjem takve barbarske kazne, nepravedne, nedjelotvorne, degradirajuće za predodžbu o njihovoj zemlji... Ovaj je trenutak oportun za proširivanje prosvjeda i inicijativa i da se proklamira kako je to ispod dostojanstva američkog naroda da budu posljednja zapadna država koja nameće smrtnu kaznu'. Autor ističe kako su Sjedinjene Države u društvu neabolističkog kampa, koji uključuje Irak, Iran, Saudijsku Arabiju, Pakistan, Kinu i Nigeriju.'Ne postoji li očita kontradikcija u ponašanju uz bok takvim partnerima i proklamiranju sebe kao šampiona demokracije i slobode, čak onog koji se pretvara da je zaštitnik ljudskih prava i neprijatelj barbarizma širom svijeta', pita se. Važno je primijetiti da ovdje ne postoji ogorčeni protuamerikanizam, niti političko ponižavanje ili lažna superiornost, i da prilično tipično mnogim sličnim pritužbama, očituje prije tugu nego srdžbu. Niti ima mnogo argumenata o smrtnoj kazni, bilo da jest ili nije sredstvo odvraćanja, bilo da jest ili nije rizik da se načini pogrješka tolerirajući, bilo da država može ili ne može oduzeti život i nazvati to pravdom. Sve je to arhaično, poput argumenata iz 19. stoljeća o opravdanosti ropstva. Moderna svijest razvija osjećaj očiglednog u svezi s nastavljanjem ove prastare prakse kada vlast šalje u smrt kao kaznu da bi poduprla svoju vladavinu. Nigdje nije bilo više meteža o novom stoljeću, novom tisućljeću, nego u Americi, ali se ona prilijepila užasnog refleksa starine. Može se pripisati krivnja sa svaki oduzeti život, ali čak lošije od samog zla je hipokrizija pravednosti. Amerikanci trebaju vidjeti vlastiti odraz iz tuđih očiju da bi shvatili kako zapravo izgledaju", zaključuje Flora Lewis.