IT-26.II.-AVVENIRE-GUSARENJE NA JADRANU

ITALIJA AVVENIRE 26. II. 2000. Povratak gusarskih država - stara poznanstva na Jadranu "Dva djelatnika financijske policije ubili su krijumčari iz Puglie iz blindiranog terenskog vozila. Suvremeni sastojci ne trebaju zavaravati, žrtve i ubojice sudionici su jedne stare priče. To je povijest gusaraskih država na Jadranu; jedne zaboravljene povijesti koja se ponovno ne pojavljuje slučajno. Krijumčarene cigarete dolaze iz Crne Gore, ostatka eksplodirane Jugoslavije, gdje nezakonite trgovine pokrivaju dužnosnici i diplomatske putovnice. Na toj istoj slavenskoj obali Jadrana stoljećima su cvale gusarske države. Ragusa, danas Dubrovnik, bio je jedna od tih republika; 'Dubrovčan' ('raguseo') je stoljećima, od Ancone do Brindisija, bio sinonim istovremeno odvažna i sumnjiva čovjeka, pola gusar, pola mafijaš. Prema sjeveru i Istri samovoljno su gospodarili gusari uskoci, Slaveni i kršćani (na svoj način). U Senju su imali utvrdu koja je još i danas netaknuta, moćna, načičkanu brodskim topovima. Venecija, Serenissima, nikada ih nije uspjela pokoriti. U stoljećima u kojima su Španjolci, Portugalci i Englezi osvajali oceane, venecijanski brodovi nisu bili sigurni na sićušnom domaćem moru, premda Jadran nije bio ni Sunda arhipelag, ni Sargaško more. Krijumčarenje, otmica brodova, zahtjevi za otkupom, napadi su bili svakodnevni. Venecija je problem 'rješavala' vrlo talijanskim načinima: tajno plaćajući prolaz i ucjene, pregovarajući s kriminalcima s druge obale, praveći kompromise s jadranskim hajducima. Sa slabim plodom. Chioggia je (Chioggia!) pretrpila opetovane napade od 15. do 17. stoljeća. G. 1735. jedna senjska uskočka brodica usudila se prodrijeti u luku Rimini. G. 1780. policija Serenissime trebala je vojno intervenirati u Rovinju protiv pirata. No Austrija je prekinula gusarenje. Habsburškom je carstvu 1813. na Bečkom kongresu dana Istra. Brzo je osigurala putove na Jadranu, koristeći obje poluge civilizacije: vojnu represiju bez kompromisa i gospodarski razvoj gusarskog teritorija. Kako bi 'otvorila' zaostalu Dalmaciju, zacrtala je veliki obalni put, magistralu, koja je još danas jedina prohodna arterija na balkanskoj obali. Naših se dana ponovno pojavljuje predhabsburška povijest. S istim sastojcima, drskim i sumnjivim republikicama koje gramzive i surove izazivaju debelog, bogatog i nenaoružanog susjeda, politički zbunjenog, koji se nudi na drugoj obali. Rim sklapa sporazume s crnogorskim ministrima, pokroviteljima nezakonitih trgovina. S uobičajenim slabim plodovima. Cigarete i oružja, seksualne robinje, neprestano nastavljaju dolaziti na drugu obalu. Talijanski redarstvenici padaju, sa svojim vozilima, pred moćnim oklopljenim vozilima kojima upravljaju kriminalci-ratnici. Gusarstvo, staro ime, nužno je osuvremenjeno. Prije deset godina su Crnogorci imali dohodak jednak onome Portugalaca, a danas deset puta manji. Balkanska klaonica je uništila svako pravo gospodarstvo; jedine djelatne trgovine danas su one razbojničke: ukradeni automobili, cigarete, kalašnjikovi i bazooke, sporazumi između naših kriminalnih organizacija i državnog kriminala. Možda bi bila prilika da se ponovno preispita austrijsko rješenje. Ne zaboravljajući drugu polugu kojom je Beč riješio problem: razvoj zdravog gospodarstva, sveobuhvatni plan obnove koji daje nadu i časne perspektive. Inače se možemo pomiriti sa sudbinom: Jadran će ponovno biti naša Tortuga, naše Južnokinesko more", piše Maurizio Blondet.