FR MONDE 1.2.RAZG. CARBONELL O EUROPI

FRANCUSKA LE MONDE 1. II. 2000. Charles-Olivier Carbonell: 'Europljani su povijesno biće' Jean-Paul Besset razgovarao je s povjesničarom Charlesom- Olivierom Carbonellom o Europi, njezinoj civilizaciji i granicama: " - Vaš povjesničarski rad nudi nam nepoznatu Europu, Europu kao 'povijesno biće' koje čini velika uljuđena zajednica. Europa, dakle, nije ni odraz kontinenta, ni rezultat zamisli ili političke volje, već zapravo proizvod onoga što vi zovete 'povijesnom odlukom'? = Europljani čine ono što ja zovem povijesnim bićem - ili 'nepodijeljenom stvarnosti', da se poslužim izrazom Juliena Bende - jer su živjeli u istim prilikama, u istim uvjetima, dogodile su im se iste stvari. To je njihova zajednička prošlost koje se mogu sjećati - ne kažem da se sjećaju. Ta je zajednička pustolovina temelj pripadnosti istom kulturnom krugu. Zajednici vrijednosti, sigurnosti, djela i mitova koja je ime dobila po kontinentu čiji je sastavni dio. Pogledajte europske stručnjake koji traže 'Evu' čovječanstva u Africi: oni ne mogu a da se ne oslanjaju na biblijski monogenizam koji uvjetuje njihov način mišljenja. Ti skupovi značajka stečenih kroz stoljeća nisu uvjetovani genima, kao ni rasama. Oni su rezultat kulturnog ozračja koje utječe na ponašanje, način bivstovanja u svijetu. To određuje Europljanina. Upravo to želimo pokazati u našoj knjizi 'Europska povijest Europe': kako je povijest poticala europske narode da sudjeluju u oblicima kulture koji su od njih načinili Europljane. Europljani zapravo ne znaju da ih je odredio taj kulturni krug, oni ne osjećaju da im je prošlost dala zajedničke korijene. Povijesne su knjige uglavnom skup pojedinačnih sjećanja. One većinom u europskoj povijesti otkrivaju samo tragove lomova i razdora, razlika i proturječja. Oni postoje, ali je takvo nacionalističko pisanje povijesti pretjerano reduktivno i pesimistično. Ono polazi samo sa stajališta političke izgradnje Europe i sa zadovoljstvom otkriva da ova nikada nije uspjela, osim kada je bila nametnuta silom, kao što su to učinili Karlo V., Napoleon ili Hitler. Postoji i drugo stajalište u proučavanju europske povijesti: stajalište zajedničkog kulturnog supstrata koji traje unatoč prekidima. Mi ne želimo nijekati nacionalne povijesti, već dodati jednu povijest, povijest Europe u jednini, povijest Europe u njezinoj osebujnosti. (...) - Po čemu se europska civilizacija razlikuje od drugih velikih civilizacija i što je, po vašem mišljenju, čini jedinstvenom? = Temeljna je značajka nedvojbeno u europskom fenomenu sjedilačkog načina života i u fenomenu urbanizacije u gustim mrežama. Dakako, prvi su gradovi nastali u Maloj Aziji, ali su se u Europi razvili do krajnosti kao središta civilizacije. Kineski su gradovi bili demografska iznimka u golemom seoskom stanovništvu; muslimanski su gradovi bili mjesta neprijateljstva protiv nomada. U predkolumbovim civilizacijama, u velikoj afričkoj savani i u Indiji, gradovi su bili iznimka, mjesto namijenjeno vladavini i sjaju. Naprotiv, u Europi, grad je uzor razvitka i, osim u razdoblju srednjega vijeka, urbani polet u njemu nije nestao, uzdignuvši grad kao glavno središte zanimljivosti, prometa i gomilanja bogatstva. U stvari, ono što obilježava europsku civilizaciju jest stanovnik grada, građanin, ne u ograničenom ili negativnom smislu koji danas može imati taj pojam, već u smislu da je ta klasa neplemića koja se obogatila trgovinom vrlo rano uzela u ruke dinamiku povijesti. (...) - Gdje su granice europske civilizacije koju vi opisujete? = Granice kulturnog kruga koji zovemo europskim bile su pokretne. Granice se mijenjaju. Rusija je gdjekad azijska, a gdjekad europska. Španjolska Pirineje uzdiže kao zid na kojemu se stvara transatlantski poziv. Englesku priziva vjetar s mora, iako nije strana nijednom velikom europskom događaju. Bilo je europa i izvan Europe, u Australiji, u Novom Zelandu, u Južnoj Africi i u Sjevernoj Americi. Granice su se mogle rasprsnuti po mjeri svijeta, ali to je prolazan trenutak koji završava stvaranjem drugih kultura. Te zemlje izvan Europe nisu dugo bile europske. Europa je postala svjetska, ali se usprotivila svakoj globalizaciji koja ne potječe iz nje same, tj. ne prolazi kroz njezin lonac za taljenje."