IT-HR-povijest-ratni zločini IT-25.II.-MANIFESTO-FAŠIST.LOGORI ZA SLAV. ITALIJAIL MANIFESTO25. II. 2000.Tko se sjeća naših logora za Jugoslavene?"16. travnja Hitler i Mussolini napali su Jugoslaviju koja ne prihvaća osvajanje pasivno.
Teritorij Slovenije se dijeli, i dijelom pripaja Italiji, a dijelom njemačkom Reichu, Hrvatska postaje 'neovisna', i povjerava se vladaru iz kuće Savoja, no u stvari njome upravlja kolaboracionist Ante Pavelić. Stanovništvo, s obzirom da ne pokazuju da s oduševljenjem gleda na novosti, postaje potencijalni neprijatelj nacifašista. I fašisti otvaraju koncentracione logore blizu granice.Logor Gonars (Udine) radi pod punim režimom od 1942. do 8. rujna 1943. To je sabirni logor za civilne internirce: ljudi se, koji su velikim dijelom iz okolice Ljubljane a posebno iz Vrhnike (s kojom je općina Gonars danas pobratimljena), svlače, šišaju do gole kože, dezinficiraju i prepuštaju gladi i hladnoći. Podaci: 25. veljače interniraca je 5.343, od kojih su 1643 djeca. 80 posto trudnih žena rađa mrtvorođenčad. Jelo: dva puta na dan voda i 200 grama kruha.'Od 15. prosinca 1942. do 15. siječnja 1943. umro je 161 internirani. U prosjeku umire pet osoba dnevno', piše otac Tomac. U
ITALIJA
IL MANIFESTO
25. II. 2000.
Tko se sjeća naših logora za Jugoslavene?
"16. travnja Hitler i Mussolini napali su Jugoslaviju koja ne
prihvaća osvajanje pasivno. Teritorij Slovenije se dijeli, i
dijelom pripaja Italiji, a dijelom njemačkom Reichu, Hrvatska
postaje 'neovisna', i povjerava se vladaru iz kuće Savoja, no u
stvari njome upravlja kolaboracionist Ante Pavelić. Stanovništvo,
s obzirom da ne pokazuju da s oduševljenjem gleda na novosti,
postaje potencijalni neprijatelj nacifašista. I fašisti otvaraju
koncentracione logore blizu granice.
Logor Gonars (Udine) radi pod punim režimom od 1942. do 8. rujna
1943. To je sabirni logor za civilne internirce: ljudi se, koji su
velikim dijelom iz okolice Ljubljane a posebno iz Vrhnike (s kojom
je općina Gonars danas pobratimljena), svlače, šišaju do gole kože,
dezinficiraju i prepuštaju gladi i hladnoći. Podaci: 25. veljače
interniraca je 5.343, od kojih su 1643 djeca. 80 posto trudnih žena
rađa mrtvorođenčad. Jelo: dva puta na dan voda i 200 grama kruha.
'Od 15. prosinca 1942. do 15. siječnja 1943. umro je 161
internirani. U prosjeku umire pet osoba dnevno', piše otac Tomac. U
lipnju: epidemija pjegavog tifusa, nedostaju službeni podaci. U
svibnju su karabinjeri batinama pretukli 4000 Hrvata (prema
dokumentima državne pismohrane u Udinama). U logorima Visco i na
Rabu stanje nije bilo bolje.
Povjesničarke Sandra Kersevan i Silvia Colle (izdavačka kuća Kappa
Vu iz Udina) dokumente su našle u državnoj pismohrani u Udinama.
Dokument legije karabinjera iz Padove (skupina Udine). 14. II.
1943.: Kraljevskoj prefekturi Udina. Predmet: ratna cenzura.
Smrtnost u koncentracionom logoru za civile u Gonarsu nije
posljedica pothranjenosti, nego bolesti samih interniraca. Takva
smrtnost, koja se održava na dnevnom prosjeku od 3 do 7 na 6000
interniranih, pogađa u 32 posto slučajeva djecu, 9 posto žene, 13
posto muškarce i 46 posto starce. Smrt ovih posljednjih je
pretežito posljedica staračke slabosti, smrt odraslih srčanih
sinkopa, a djece teških atrofija (...) potpis: zapovjednik skupine
Matteo Lece'. (...)". U članku se dalje citiraju dijelovi iz pisama
interniranih u kojima ovi opisuju uvjete života u logoru.