IT-25.II.-MANIFESTO-FAŠIST.LOGORI ZA SLAV.

ITALIJA IL MANIFESTO 25. II. 2000. Tko se sjeća naših logora za Jugoslavene? "16. travnja Hitler i Mussolini napali su Jugoslaviju koja ne prihvaća osvajanje pasivno. Teritorij Slovenije se dijeli, i dijelom pripaja Italiji, a dijelom njemačkom Reichu, Hrvatska postaje 'neovisna', i povjerava se vladaru iz kuće Savoja, no u stvari njome upravlja kolaboracionist Ante Pavelić. Stanovništvo, s obzirom da ne pokazuju da s oduševljenjem gleda na novosti, postaje potencijalni neprijatelj nacifašista. I fašisti otvaraju koncentracione logore blizu granice. Logor Gonars (Udine) radi pod punim režimom od 1942. do 8. rujna 1943. To je sabirni logor za civilne internirce: ljudi se, koji su velikim dijelom iz okolice Ljubljane a posebno iz Vrhnike (s kojom je općina Gonars danas pobratimljena), svlače, šišaju do gole kože, dezinficiraju i prepuštaju gladi i hladnoći. Podaci: 25. veljače interniraca je 5.343, od kojih su 1643 djeca. 80 posto trudnih žena rađa mrtvorođenčad. Jelo: dva puta na dan voda i 200 grama kruha. 'Od 15. prosinca 1942. do 15. siječnja 1943. umro je 161 internirani. U prosjeku umire pet osoba dnevno', piše otac Tomac. U lipnju: epidemija pjegavog tifusa, nedostaju službeni podaci. U svibnju su karabinjeri batinama pretukli 4000 Hrvata (prema dokumentima državne pismohrane u Udinama). U logorima Visco i na Rabu stanje nije bilo bolje. Povjesničarke Sandra Kersevan i Silvia Colle (izdavačka kuća Kappa Vu iz Udina) dokumente su našle u državnoj pismohrani u Udinama. Dokument legije karabinjera iz Padove (skupina Udine). 14. II. 1943.: Kraljevskoj prefekturi Udina. Predmet: ratna cenzura. Smrtnost u koncentracionom logoru za civile u Gonarsu nije posljedica pothranjenosti, nego bolesti samih interniraca. Takva smrtnost, koja se održava na dnevnom prosjeku od 3 do 7 na 6000 interniranih, pogađa u 32 posto slučajeva djecu, 9 posto žene, 13 posto muškarce i 46 posto starce. Smrt ovih posljednjih je pretežito posljedica staračke slabosti, smrt odraslih srčanih sinkopa, a djece teških atrofija (...) potpis: zapovjednik skupine Matteo Lece'. (...)". U članku se dalje citiraju dijelovi iz pisama interniranih u kojima ovi opisuju uvjete života u logoru.