FR-LIBERATION 23.2.MEĐ.SUD ZA ZLOČINE

FRANCUSKA LIBERATION 23. II. 2000. Francuska se želi riješiti ratnih zločina "Ovo je druga francuska iznimka. Dok djelatno radi na brzoj ratifikaciji sporazuma koji je u Rimu u srpnju 1998. prihvatilo 120 zemalja o osnutku Međunarodnog kaznenog suda (CPI) za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, Francuska je, za sada, prva zemlja koja ne prihvaća mjerodavnost ovog suda za možebitne ratne zločine koje bi počinili njezini državljani. Tu joj je mogućnost sedam godina davao članak 124. poslovnika koji je utvrđen u Rimu i na njezin poticaj prihvaćen u zadnjim minutama pregovora. Zahvaljujući takvoj promjeni poslovnika budućega suda, Francuska se nadala da će privući neke zemlje - ponajprije Sjedinjene Države - koje se otvoreno protive upletanju takvog suda čije polje rada nije ograničeno vremenski ni prostorno, za razliku od dvaju sadašnjih, tzv. ad hoc sudova koje je utemeljilo Vijeće sigurnosti UN-a, 1993. za bivšu Jugoslaviju, a godinu dana poslije za Ruandu. SAD, kao uostalom ni Izrael, Kina i Indija, na koncu nisu potpisale ugovor. Francuske su vlasti i dalje ustrajale na članku 124., unatoč osudama dijela pluralne ljevice i nevladinih udruga. Matignon i Elizej jednoglasni su glede tog stajališta koje daje 'loš primjer', kako kažu FIDH i Amnesty. Takvo stajalište to više iznenađuje što Pariz, pošto je dugo bio suzdržan, nakon 1998. ima ulogu pokretača u borbi za međunarodno kazneno pravosuđe, napose kada je riječ o tome da žrtve sudjeluju u budućim suđenjima. 'Kao da Francuska ne uspijeva u potpunosti okrenuti stranicu prošle plašljivosti', ističe William Bourdon, glavni tajnik FIDH-a. Budući međunarodni kazneni sud koji će vjerojatno početi s radom za dvije godine, pošto njegov poslovnik potvrdi 60 zemalja, ima zadaću da se bavi samo najtežim zločinima, među kojima i ratnim, 'napose ako su dio plana ili politike' ili su 'počinjeni u velikim razmjerima'. U poslovniku budućeg CPI-ja predviđa se pripremna komora koja će surađivati s glavnim tužiteljem i donositi mišljenje o opravdanosti sudbenih progona. No to nije dovoljno da bi potpuno umirilo francuske vlasti, kao što je naglasio Jacques Chirac 15. siječnja 1999. u pismu nevladinim udrugama koje su se ujedinile u Francusku koaliciju za međunarodni kazneni sud: 'Neutemeljene tužbe, kao i one s političkim primislima, mogle bi se lako usmjeriti protiv zemalja, kao što je naša, koje sudjeluju u operacijama u inozemstvu, napose radi očuvanja mira.' Iskustvo iz bivše Jugoslavije, kada je ICTY na koncu odbacio optužbe protiv plavih kaciga zbog nepružanja pomoći muslimanskom puku u Srebrenici i prepirke o Ruandi zbog francuske vojne nazočnosti tijekom genocida, potiču strahove 'velike lovačke kuće' koja se jako plaši anglosaksonskih tužbenih postupaka međunarodnih sudova koje nazivaju 'sudskom predstavom'. U toj borbi za članak 124., Francuska je izolirana, ali je i u neodređenim okolnostima. Druge sile koje su uključene u takve zadaće, a mogle bi imati slične brige, željele bi, poput Velike Britanije, raditi opreznije. Uz potporu brojnih azijskih i arapskih zemalja, one rade na tekstu kojim bi se puno restriktivnije utvrdila obilježja zločina koji bi podlijegali sudbenom progonu. U tom su pripremnom povjerenstvu zastupljene zemlje koje još nisu potpisale ugovor, među kojima je SAD, i koje ne gube nadu da će tako bolje organizirati rad budućeg međunarodnog suda", piše Marc Semo.