US 22.2. CSM: BOS SUDOVI-POL. UTJECAJ

SJEDINJENE DRŽAVE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 22. II. 2000. Obnova vjere u bosanske zakone "Sudski podvornik moli za tišinu, svi šutke ustaju u znak poštovanja, a suci ozbiljno ulaze u sudnicu, odjeveni u crne halje s plavim obrubom, sjedaju na svoja mjesta i pripremaju se za saslušavanje novih slučajeva. Sve upućuje na uobičajenu jutrošnju rutinu na sudu, kakvu bi suci mogli doživjeti bilo gdje. No, u Bosni i Hercegovini privid može prevariti. Za početak, većinu od 14 sudaca u Komori za ljudska prava - posljednjem utočištu Bosanaca koji traže zaštitu svoje vlade - čine stranci. Ta bi činjenica trebala spriječiti paralizu rada suda, koju bi mogli prouzročiti međusobni sukobi šest bosanskih sudaca - po dva predstavnika Srba, Hrvata i Muslimana. Drugo, iako nije moguć priziv na presude spomenute komore, to ne znači da će ih vlasti uzeti u obzir bude li utvrđeno da su njihovi potezi bili pogrješni. Nešto više od četiri godine nakon što je sklapanje Daytonskog mirovnog sporazuma u prosincu 1999. označilo kraj ogorčenoga međuetničkog sukoba u Bosni, nekoliko vlada te mlade balkanske države više je ignoriralo nego poštovalo presude spomenute sudske komore. Pokazalo se da je preobrazba zemlje, stvorene nakon gotovo 50 godina komunizma i tri godine etničkih ratova koji su uslijedili nakon raspada bivše Jugoslavije, u normalnu pravnu državu očito teža zadaća no što je itko mogao zamisliti. No, ipak je prisutna - polako, korak po korak, tvrde dužnosnici. 'Kao nepristrano tijelo, predstavljamo primjer prvih naznaka kako bi zapravo pravna država trebala izgledati', izjavljuje Michele Picard, francuska sutkinja i predsjedateljica Komore za ljudska prava. 'Naša je zadaća pokazati da vlasti ne mogu raditi štogod im padne na pamet, da postoji nekakva kontrola nad njima', ističe ona. No, nepristranost komore jamče njezini strani članovi, priznaje Picard: samo jedan lokalni sudac presudio je jednom prilikom protiv vlade koja ga je imenovala u komoru. U etnički podijeljenoj Bosni (...), nepristrani su suci prava rijetkost. Taj podatak nimalo ne iznenađuje budući da suce imenuju skupštine pod dominacijom čvrstorukaških nacionalista koji nisu zainteresirani za sastavljanje neovisnoga sudačkog tijela jer bi ono moglo potkopati njihov stil vladavine, pa pomno prate ponašanje 'svojih' sudaca. To znači da ljudi koji su dobili otkaz na radnom mjestu zbog svog etničkog podrijetla nemaju nikakvih izgleda za povratak na posao slijedom sudske odluke; to znači da je sudac hrvatske nacionalnosti prihvatio bez ikakvih pitanja psihološko vještačenje o 'poslijeratnoj traumi', koje mu je omogućilo da oslobodi krivnje policajca hrvatske nacionalnosti, optuženog za ubojstvo Muslimana; na kraju, to znači da je sudac muslimanske nacionalnosti iznenada odlučio otići na odmor umjesto da nadgleda postrojavanje osumnjičenika radi utvrđivanja identiteta gangstera muslimanske nacionalnosti, optuženog za napada na mirovne postrojbe. 'Ne bih željela biti sutkinja u ovoj zemlji. Posao je težak, plaća mala, a ako dobijete osjetljiv slučaj, dobivate upute od političara', izjavljuje Stephanie McPhail, zamjenica ravnatelja projekta UN-a kojemu je svrha promatranje pravosudnog sustava u Bosni. 'Suzbijanje utjecaja stranaka na imenovanje sudaca vjerojatno je najvažnija stvar koju bi itko od nas mogao učiniti', izjavljuje Matthew Hodes, bivši tužitelj na Floridi, zadužen u Uredu visokog predstavnika (...) za reformu pravosudnog sustava. No, uvjeriti bosanske političare da to treba učiniti drugo je pitanje. 'Nacionalni pravosudni sustav nije vjerodostojan i ne postoji politička volja da takvim postane', izjavljuje otvoreno sutkinja Picard. Prošle je godina skupština odbila OHR-ov nacrt zakona koji bi utemeljio sudačka tijela, zadužena za imenovanja svih sudaca, preuzimajući tu zadaću od političara. No, Hodes se još nada da će popravljena verzija rečene mjere ove godine proći u skupštini. 'Sve je ostalo sporedno ako nemate istinski neovisne suce kao temelj pravosudnog sustava', ističe Hodes. Čak i kada neoubičajeno neovisan sudac donose presudu protiv vlasti, teško je izboriti njezinu provedbu. Bosna i Hercegovina zasad nema službu nalik američkim šerifima, zaduženu za provedbu sudskih presuda, a standardna je policija još zaslijepljena etničkim razmatranjima. U kontekstu pokušaja izbjeglica da se vrate svojim domovima, najmanje sporne i najuobičajenije sudske presude tiču se deložacija. Primjerice, srpski povratnik na većinsko hrvatsko područje može se obratiti sudu kako bi izborio deložaciju hrvatske obitelji koja trenutno živi u njegovom domu. No, čak i ako sud presudi u njegovu korist, (hrvatska) policija, zadužena za provedbu presude o deložaciji, često nije spremna to učiniti. Ni prjeziran odnos visokih dužnosnika prema zakonima ne ohrabruje pretjerano građane da bi ih poštovali. Strani aktivisti za ljudska prava bijesni su zbog nedavnog javnog obećanja Alije Izetbegovića, muslimanskog predstavnika u tročlanom predsjedništvu - da nijedan muslimanski izbjeglica neće biti deložiran iz zaposjednute kuće - bez obzira na sudske odluke. Suci i tužitelji žale se također da ih blokira nestašica novca - naime, političari koji izglasavaju njihov proračun smišljeno ih drže na kratkoj financijskoj uzici. Nekim sudovima toliko manjka novac da su njihovi telefonski brojevi isključeni zbog neplaćanja; drugi si pak ne mogu priuštiti plaćanje računa za grijanje pa jednostavno zimi ne rade. U takvu okružju napredak se mjeri malim pomacima, ali je ipak prisutan, napominju pravni stručnjaci. Na područjima pod dominacijom hrvatskih čvrstorukaša, sudovi više nisu okićeni posterima koji veličaju pokojnoga hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. Pronađen je državni tužitelj, spreman kazneno goniti ured za stanovanje koji odbija vratiti izbjeglicama njihove domove. Suci su počeli izdavati naloge o deložaciji nezakonitih zaposjedatelja. Picard je također primijetila da su u posljednjih nekoliko mjeseci vlasti počele spremnije slijediti presude njezina suda. 'Stvari se kreću s mrtve točke - jako, jako polako. No, pokazalo se nekoliko zraka svjetla u dnu tunela', ističe predstavnica UN-a McPhail" na kraju članka Petera Forda.