NJ 21.II.-FR-MEĐ.SUD-SPRJEČAVATI-OSUDITI

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 21. II. 2000. Sprječavati umjesto osuditi "Sve veća potražnja međunarodne zajednice raduje Međunarodni sud u Haagu. No istodobno rekordni broj slučajeva zaoštrava financijsku krizu ustanove utemeljene 1946. Prošla su vremena kad je 15 sudaca međunarodnoga suda obrađivalo jedan, dva slučaja. Dok su 70-ih godina arhive suda bile 'zamalo prazne', sada se u njima naslagana 24 slučaja koji još čekaju odluku, izvješćuje novi predsjednik suda Gilbert Guillaume. Sud dobiva 'povjerenje', što raduje i njegovu glasnogovornicu Laurence Baliron. Povećani broj slučajeva ne može se nipošto objasniti time da se države sve češće razilazile: 'Države se, naprotiv, sve bolje međusobno slažu, o njihovim se sukobima kod nas već rano razgovara.' Ruski car Nikolaj III. pozvao je 1899. europske regente na utemeljenje međunarodnoga suda u nizozemskom rezidencijalnom gradu: države svoje sporove više nisu trebale rješavati na bojnom polju, nego pred sudom. Američki milijunaš Andrew Carnegie za novi je sud dao 1913. čak urediti 'mirovnu palaču' u kojoj međunarodni sud i danas ima sjedište. No nada da bi narodni sud mogao spriječiti ratove, nije se ostvarila: i Prvi i Drugi svjetski rat pokazali su gdje su njegove granice. Poslije utemeljenja UN-a 1945. današnji je međunarodni sud počeo s radom. Blairon ulogu ustanove koju dobro poznaje, naziva 'važnim instrumentom' u procesu ranog rješavanja sukoba: 'Poput svih sudova, Međunarodni sud može funkcionirati samo ako su priznane njegove ovlasti.' Doista se samo 63 od 188 članova UN-a bez predrasuda podvrglo sudu: Savezna republika nije među njima. No u više od 300 međunarodnih ugovora utvrđena je mjerodavnost suda u sporovima. Osim toga, i države koje nisu potpisale deklaraciju Međunarodnoga suda, mogu pozvati sud: no moraju se, dakako, obvezati da će poštovati presudu. 'Gotovo sve naše presude u zadnjih su 50 godina i bile poštovane', tvrdi Guillaume koji ponajprije upozorava na uspjehe pomirba u sukobima oko granica. Čini se da se Međunarodni sud uistinu budi iz Trnoružičina sna, no sve veća potražnja zaoštrava financijske probleme organizacije koja broji samo 62 zaposlena. Suci nemaju na raspolaganju čak ni vlastite tajnice, žali se šef suda. Francuz pomalo zavidno upozorava na razmjerno povoljnu opremu obližnjeg UN-ova suda za ratne zločince: poseban sud utemeljen 1993. broji više od 900 zaposlenih i sa sto milijuna dolara ima deset puta veći godišnji proračun nego Međunarodni sud. 'Nipošto nisam ljubomoran na sud', izjavio je Guillaume razumijevanje za to što je UN-ov posebni sud više u središtu pozornosti svjetskog tiska nego Međunarodni sud. Kazneni procesi protiv osoba spektakularniji su od civilnog postupka između država. Pa ipak bi po njegovu mišljenju zanimanje za rad oba suda trebalo biti 'uravnoteženije'. 'Preventivno rješavanje sukoba među državama na posljetku je isto tako važno kao i osuda ratnih zločinaca'" - izvješćuje Thomas Roser.