FR-MONDE 22.2.FR I MEĐ. KAZNENI SUD

FRANCUSKA LE MONDE 22. II. 2000. Francuski zastupnici pretresaju prijedlog o međunarodnom kaznenom sudu "Francuska će narodna skupština u utorak 22. veljače raspravljati o prijedlogu zakona o potvrdi ugovora kojim se osniva međunarodni kazneni sud (CPI) koji će suditi počiniteljima genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina. Da bi se taj međunarodni sud o kojemu se puno priča, napokon utemeljio, šezdeset država mora potvrditi ugovor koji su u Rimu u srpnju 1998., nakon dugih pregovora, odobrili predstavnici sto dvadeset država. Još smo daleko od konačnoga broja, prikupljeno je tek šest potvrda (Senegal, Italija, Gana, Fidži, San Marino, Trinidad i Tobago). No takva sporost nije samo posljedica nedostatka volje u država. Naime, potvrda pred mnoge zemlje postavlja pravne i institucionalne teškoće, pa i pred one koje su sklone osnutku međunarodnoga suda. Ona često pretpostavlja prethodnu promjenu kaznenih zakona ili, kao u Francuskoj, Ustava. Smatra se kako bi se broj od šezdeset ratifikacija mogao dostići koncem 2001. ili 2002. Francuska neće zaostajati. Pošto je protiv prijedloga o međunarodnom sudu dugo iznosila više od samih predrasuda i pošto je s mukom postigla unutarnji konsenzus o nekim bitnim točkama tog prijedloga, Francuska se vrlo zauzeto uključila u pregovore, a kada je zaključen rimski sporazum, Predsjednik Republike i premijer poželjeli su da što prije dođe do potvrde ugovora. Francuska je danas među zemljama koje se najviše zalažu za osnutak suda i za donošenje pravila o njegovu radu. To govori o bitnim promjenama, na koje također upućuje sada savršena suradnja s međunarodnim sudovima za bivšu Jugoslaviju i za Ruandu, kao i progon koji je započeo u Francuskoj protiv različitih stranih državljana uime načela sveopće mjerodavnosti, i stajališta Pariza o Pinochetu. Francuska se dugo jako protivila zamisli o međunarodnom sudu koja se sukobljavala s običajima u njezinoj diplomaciji, u vojsci i u sudstvu. To vrijeme još nije prošlo, ali ovi su veliki ustroji nepovratno ušli u promjene koje prate obrate što ih političkim krugovima nameće pritisak međunarodnih događanja, poborničkih udruga i javnosti. Ostaci starih francuskih predrasuda pojavit će se u utorak u narodnoj skupštini kao arhaizmi. Nije toliko riječ o borbi zalaznice koju će protiv CPI-ja zacijelo povesti neki okorjeli pristaše suverenosti koji ne podnose nikakvu naddržavnu ustanovu: prijedlog o potvrdi naići će na veliko odobravanje svih zastupnika u polukružnoj dvorani. Rasprava će se, naprotiv, ticati članka ugovora koji je uvršten samo zato što je Francuska to tražila. To je članak 124. koji svakoj državi omogućuje da ne prihvati mjerodavnost CPI-ja za jednu od triju kategorija zločina - ratne zločine - u vremenu od sedam godina. Udruge koje su pobornice CPI-ja usprotivili su se toj mogućnosti izuzeća i pozivaju parlamentarce da ju ne prihvate. Zastupnici će glasovati samo o potvrdi ugovora: no predlagač zakona Pierre Brana (socijalist) pozvat će ih da odobre izjavu kojom se od izvršne vlasti traži da odustane od primjene članka 124. Trebao bi dobiti veliku potporu u skupštini, budući da se danas privlačnima čine razlozi koje je Francuska iznosila na pregovorima u korist tog članka koji zapravo ima samo jednu svrhu: pridobiti francusku vojsku koja nije htjela još jedan međunarodni sud. Od devedeset država koje su danas potpisale dokument, nijedna osim Francuske nije izrazila želju da primijeni članak 124. koji je upravo suprotan općem duhu prijedloga. Ratni su zločini zapravo daleko najbrojniji među zločinima kojima će se sud baviti. (...) K tome, u poslovnicima CPI-ja predviđaju se postupci kojima bi se trebala izbjeći svaka zloporaba suda. Tako će pripremna sudska komora nadzirati glavnog tužitelja i bit će arbitar u slučaju da se niječe legitimnost sudbenog progona. Napokon, sud bi morao djelovati samo ako zakaže zemaljsko pravosuđe koje i dalje ima prednost; vjeruje li se da Francuska neće moći suditi svojim državljanima odogovornima za ratne zločine? Primjena članka 124. imala bi neobičnu posljedicu, upozorila bi na opasnost od Francuske, premda je ova jako aktivna u pregovorima o izradi poslovnika o proceduri i o dokazima budućeg suda. Ona se napose zalaže da se izvuku pouke iz iskustava međunarodnih sudova za Ruandu i za bivšu Jugoslaviju koji su prespori u donošenju presuda zbog procedura koje su jako nadahnute anglosaksonskim pravom i neprimjerenog odnosa između sudaca i glavnog tužitelja; ona isto tako promiče pravo žrtava da sudjeluju u sudbenom postupku, kao i njihovo pravo na odštetu. Francuska, napokon, zajedno s drugima, želi onemogućiti neke korake Sjedinjenih Država koje su jako zainteresirane za ove pregovore o poslovniku, premda nisu potpisale rimski sporazum. Amerikanci naime znaju da će sud ugledati svjetlo dana i da će morati pregovarati s njim, makar i zbog veza koje će sud održavati s Vijećem sigurnosti UN-a. Osim toga, iako nisu supotpisnici sporazuma, sud bi mogao progoniti njihove državljane koji su odgovorni za zločine u njegovu djelokrugu na području države supotpisnice. Cilj je Washingtona da se, koliko je moguće, zakloni iza tog suda. Takva vrlo restriktivna američka politika prema sudu protivna je pozitivnom prinosu Pariza pregovorima u tijeku. Šteta je što se Francuska, držeći se članka 124. koji je nastao u drugo vrijeme, izlaže napadima koji će ju naprečac strpati u istu vreću sa SAD-om", piše Claire Trean.