US LAT 21.2.RAZLIČITO O ISTOM HAIDER

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 21. II. 2000. Rugala se sova sjenici Europa: Većina Haiderove retorike protiv stranaca ne razlikuje se puno od gledišta nekih država članica Europske unije "Reagirajući tako oštro na prijam slobodarske stranke u austrijsku vladu, politički lideri Europske unije sami sebi skaču u usta. Smatraju li oni uistinu protu-imigracijski stav slobodarske stranke tako vrijednim osude da Austrija sada mora biti kažnjena sankcijama i ukorima snažnih moralnih načela? Ili može li biti da se ta protuimigracijska retorika lidera slobodarske stranke, Joerga Haidera, ne razlikuje tako mnogo od stajališta koja neke zemlje članice Europske unije rabe kako bi opravdale svoju vlastitu uskogrudnu politiku prema useljenicima? Povezujući protuimigracijske peticije s gestama simpatije prema nacističkoj prošlosti, Haider je uvježbao neslužbeni kodeks eurogovora, kodeks koji dopušta liderima da tretiraju kulturne različitosti useljenika, kao prijetnju fundamentalnoj koheziji njihovih društava, dok istovremeno brane svetinju univerzalnih ljudskih prava i demokratskih vrijednosti. Sigurno, mnoga stajališta koja zagovara Haider ne mogu pogoditi europske lidere iako ne izlaze daleko izvan dosega utvrđene politike. Tijekom proteklih petnaest godina, broj stranaca s pravom boravka u Austriji dramatično je porastao. U ime očuvanja austrijskog identiteta i kulturne baštine, Haider traži ustavni amandman koji deklarira Austriju da 'ne bude zemlja useljeništva'. On zagovara oštriju kontrolu ilegalnog useljavanja i suzbijanje zločina, koje čine stranci. On se usprotivio davanju prava glasa strancima s pravom boravka na općinskim izborima i podupire restriktivne propise koji određuju naturalizaciju. Haider ne treba posegnuti duboko u fašističku prošlost kako bi pronašao veliki presedan koji ozakonjuje njegove zahtjeve u obliku oštrije verzije političkih mjera koje se prakticiraju i drugdje u Europi. On se samo treba osvrnuti, na primjer, preko austrijske granice u Saveznu Republiku Njemačku. Suočena s rastom broja stranaca s pravom boravka u 1980-im i 1990-im godinama, Savezna Republika - inflagrantno je poricanje demografskih činjenica - prikrpila službenoj fikciji prema kojoj Austrija nije zemlja useljenika. Danas, usprkos sve većem broju djece druge generacije tih stranaca s pravom boravka,Savezna Republika tek je započela potrebnu reformu kako bi pojednostavnila postupak stjecanja državljanstva. Njemačka kršćansko-demokratska unija i kršćansko-socijalna unija - konzervativne sestrinske stranke austrijske populističke stranke koja je dovela Haiderovu slobodarsku stranku u novu vladajuću koaliciju - uspješno su osporile na sudu povećanje općinskih glasačkih prava za strance s pravom boravka. Tijekom 1980-ih i 1990-ih, Njemačka i ostale vlade zemalja članica EU pooštrile su granične kontrole ilegalnih useljenika i ograničile pravo na azil. Protiv zamijećene prijetnje novog vala useljenika, oni pokazuju konkretnu stvarnost mentaliteta 'europske tvrđave'. Uz ovu pozadinu, odgovor EU na uključivanje austrijske slobodarske stranke u vlast mora se mnogim Austrijancima činiti nejasnim. Haider se glasno očitovao glede strahova i sentimenata s kojima su se lideri širom Europe skloni igrati riječima da bi dobili mršavu partizansku prednost. A opet sada EU vodstvo, jednoglasno, spočitava Austrijancima kako je njihova demokratski izabrana vlada moralno neprihvatljiva. Naravno, EU lideri imaju i svoje vlastite programe. Neki su vidjeli prigodu da posrame konzervativce naglašavanjem Haiderove ekstremističke reputacije. Neki su strahovali da će Haider iskoristiti novi utjecaj u austrijskoj vladi za opstrukciju daljnjeg proširenja EU. Premda je od vodstva EU kolektivna afirmacija općih ljudskih prava i njihova objava ksenofobije dobrodošla i primjerena, teško je prepoznati veliku hrabrost u čitanju bukvice maloj državi koja zauzima skroman prostor u Europskoj uniji. Izgleda kako bi se bilo pošteno upitati: Koje vlastite domaće interese europski lideri dovode u pitanje kada simbolično smanjuju bilateralne kontakte s Austrijom? Ne baš mnogo njih. Kada se pridružuju obrani kolektivnih vrijednosti svoje zajednice, europski lideri prihvaćaju da će duboko promisliti o nesklonosti koje pokazuju njihove vlastite vlade prema prihvaćanju kulturnih različitosti. Tako dugo dok se useljavanje javno tretira kao neugodna stvarnost - ili još gore, kao prijeteća opasnost - prinosi koje čine useljenici svojim zemljama domaćinima neće nikad biti cijenjeni.Ali, možda je mnogo prikladnije za zemlje EU da s visine očituju veliku moralnu indignaciju kad je riječ o Austriji, dok istovremeno ignoriraju mračne struje u svojim vlastitim zemljama", zaključuje Douglas Klusmeyer, suradnik Međunarodnog programa migracijske politike, Zaklade Carnegie za međunarodni mir.