ZAGREB, 21. veljače (Hina) - Nakon dugotrajne zavezanosti 'gordijski čvor' oko Tiska konačno se počeo razvezivati. Jer, najveći distributer novina u Hrvatskoj ide u stečaj. No, to ne znači da Tisak prestaje s radom. Naprotiv, stvaraju
se temelji za njegovu bolju budućnost.
ZAGREB, 21. veljače (Hina) - Nakon dugotrajne zavezanosti
'gordijski čvor' oko Tiska konačno se počeo razvezivati. Jer,
najveći distributer novina u Hrvatskoj ide u stečaj. No, to ne znači
da Tisak prestaje s radom. Naprotiv, stvaraju se temelji za njegovu
bolju budućnost.#L#
"Dosta je igara oko Tiska", kazao je nedavno potpredsjednik Vlade
za gospodarstvo Slavko Linić i, zbog nagomilanih problema,
predložio stečaj Tiska.
Time je okončano neslavno razdoblje poduzeća, koje je prije pet,
šest godina bilo jedno od najuspješnijih u Hrvatskoj - s dnevnim
priljevom od 1,5 do 2,0 milijuna njemačkih maraka, sa značajnim
oročenim sredstvima i gotovo nikakvom zaduženošću ni prema
bankama, ni prema dobavljačima.
No, sve se to vrlo brzo preokrenulo, pa je Tisak postao prezaduženo
poduzeće, koje nije u stanju isplaćivati ni plaće. Procjenjuje se
da njegov dug danas iznosi oko 600 milijuna kuna, što je višestruko
više od vrijednosti temeljnog kapitala - 41 milijun maraka.
Kako je Tisak pao na tako niske grane?
Geneza "slučaja" Tisak počela je polovicom 90-ih godina kada je
Miroslav Kutle odlučio 'ući' u Tisak. Pritom treba reći da Kutle
nije ušao u Tisak kao većinski vlasnik nego je iskoristio
nezainteresiranost vlasnika poduzeća - oko 70 posto dionica Tiska
bilo je tada u Hrvatskom fondu za privatizaciju (HFP), HVIDR-i i
Zavodu za mirovinsko osiguranje - pa je, preko "interesnih grupa",
sasvim zavladao poduzećem.
Ulaskom u Tisak, Kutlini manageri počeli su s uobičajenom formulom
- zaduživanjem tog poduzeća kako prema bankama, tako i poduzećima
iz Globus grupe. Tisak je polagano, ali sigurno postajao
prezaduženo poduzeće - i kao dužnik i kao sudužnik (jamac) drugih
tvrtki iz sastava Grupe. Procjenjuje se da za otprilike 90 posto
sadašnjih dugovanja Tisak nije izvorni dužnik nego sudužnik za
druga poduzeća - uglavnom onih iz Globus grupe.
Početak kraha
Tko zna dokle bi to potrajalo da Hrvatsku nije uzdrmala bankarska
kriza i da se gospodarstvo nije našlo u recesiji. Početkom prošle
godine Kutlina formula neprestanog širenja Grupe, popularno
nazvana "voženje bicikla", neslavno je pala u vodu.
Tisak se, zajedno s još nekoliko poduzeća iz sastava Globus grupe,
kao što su Slobodna Dalmacija, Dalma, KIM i Diona, našao pred
stečajem. Nakon nekoliko godina 'vožnje', Kutlin je bicikl stao i -
pao. Na svjetlo dana izašle su sve dubioze poslovanja -
neraspletivog čvora međusobnog kreditiranja između poduzeća
holdinga, pa tih istih poduzeća prema bankama, te, u konačnici,
izvlačenja novca iz tvrtki.
Tako je, primjerice, po riječima Stjepana Kolarića, predsjednika
Sindikata grafičara, iz Tiska "isisano" čak 150 milijuna maraka. Na
koji način? Na to će pitanje odgovor morati dati Financijska
policija i Državno odvjetništvo, koje je nadavno protiv Kutle i još
11 suosumnjičenih pokrenulo istragu zbog sumnje da su zlouporabili
ovlasti u gospodarskom poslovanju, čime je Tisak oštećen za oko 48
milijuna kuna.
Kolaps velikih trgovačkih lanaca, kao što su Diona, Dalma i Tisak,
prijetio je cjelokupnom hrvatskom gospodarstvu, ionako snažno
uzdrmanom recesijom i bankarskom krizom. Zaredali su štrajkovi,
radnici su izašli na ulice i, Hrvatska je, među ostalim, zbog
štrajka Tiska nekoliko dana ostala bez dnevnih novina. Tadašnja je
Vlada morala pod hitno reagirati.
"Vatrgosanim" mjerama spasila je manje više Dionu i KIM. Slučaj
Tisak pokušala je pak "riješiti" tako da je četiri banke -
Privrednu, Splitsku, Hrvatsku poštansku banku i Državnu agenciju
za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB) - "nagovorila"
da preuzmu Tisak i pokušaju ga sanirati.
No, kasnije se pokazalo da je sanacijski program Tiska ostvaren tek
djelomično. Naime, te su četiri banke doista, kako je bilo
zamišljeno, preuzele većinu, gotovo 90 posto, dionica Tiska - po
cijeni od jedne kune po dionici. No, bilo je zamišljeno i to da banke
dio potraživanja prema Tisku otpišu te da sakupe 30-ak milijuna
maraka kako bi Tisak mogao nastaviti normalno poslovati.
Drugi dio programa ostvaren je tek djelomice. Naime, tek nakon
višemjesečnog "natezanja", banke su u svibnju prošle godine
uspjele sakupiti nešto novca. No, tek toliko koliko je bilo
potrebno da se isplate plaće radnicima.
Po tvrdnjama mnogih, ovaj pokušaj sanacije Tiska propao je zbog
nevoljkosti konzorcija banaka da ga ostvare.
Franjo Filipović, član Uprave Privredne banke Zagreb, kaže pak kako
plan nije "puknuo" na bankama nego na velikom dugu Tiska.
Tisak je polovicom prošle godine pao u sjenu kosovske krize i slabe
turističke sezone. Tek, tijekom ljeta smijenjen je tadašnji
predsjednik Uprave Chris Bojanović, a na njegovo je mjesto
postavljen Goran Marić. I, Tisak je nekako preživljavao. No, samo
do prosinca. A tada su na svjetlo dana izašle nove, stare dubioze
poduzeća. S obzirom da nije učinjeno gotovo ništa po pitanju
sanacije Tiska, njegovi su sindikati zaprijetili novim štrajkom.
Drugi pokušaj sanacije
Pod prijetnjom izlaska radnika na ulice, Vlada je 23. prosinca
usvojila novi program financijskog i poslovnog restrukturiranja
poduzeća. Po tom programu, sve dionice Tiska koje su bile u
vlasništvu triju banaka - Privredne, Splitske i Hrvatske poštanske
banke - ukupno 81,57 posto - trebale su biti prenijete DAB-u, čime
bi ta agencija, odnosno država postala većinski vlasnik Tiska.
Agenciji su, također, trebala biti prenijeta sva potraživanja
spomenutih banaka od Tiska. Od toga bi se, kako je bilo zamišljeno,
50 posto dugova Tiska prema bankama otpisalo, dok bi se ostatak
reprogramirao na rok od sedam godina. Pored toga, Vlada je trebala
dati jamstva Tisku za inozemni kredit od 50 milijuna maraka, kojim
bi poduzeće podmirilo tekuće obveze prema radnicima, dobavljačima
i nakladnicima.
Kako se u međuvremenu promijenila vlast, Tisak se nije ni pomaknuo s
"mrtve točke". Banke su dionice Tiska prenijele, a neke prodale
DAB-u, no od svježeg novca nije bilo ništa. Naprotiv, početkom
veljače Tisku je blokiran račun.
Nova Vlada predložila stečaj
Epilog "slučaja" uslijedio je ovih dana. Nova je Vlada predložila
stečaj Tiska ili, drugim riječima, nije pristala provesti odluku
bivše vlasti o sanaciji poduzeća. Jer, "tko zna koliko još dubioza
banke skrivaju po osnovi sudužništva u 'kupleraju' zvanom Globus
grupa, koje bi već sutra mogle doći na naplatu, rekao je
potpredsjednik Vlade Linić. Banke bi mogle svoja potraživanja iz
ostalih poduzeća prebaciti na Tisak, pa bi ga ponovno i ponovno
trebalo sanirati", objasnio je Linić.
No, stečaj Tiska ne znači njegovu propast nego, naprotiv, stvaranje
pretpostavki za bolju budućnost, kaže predsjednik Uprave Tiska
Marić. "Tisak će normalno poslovati, pri čemu će radnici imati
sigurna radna mjesta, a izdavači sigurnu distribuciju novina.
Promijenit će se samo vlasnička struktura i status vjerovnika",
kaže Marić.
Sa stečajem Tiska složili su se svi - novinski izdavači, sindikati,
sama Uprava Tiska i sve ostale zainteresirane strane.
"U ovakvom aranžmanu, kakav je dogovoren s Linićem, mislim da će
stečaj biti prvi pozitivan korak u djelovanju Tiska i samih
izdavača u posljednjih godinu dana", izjavio je Ivo Pukanić,
glasnogovornik novinskih izdavača.
Tisak nastavlja s radom, a na bankama i izdavačima, kao
vjerovnicima, te državi, kao najvećem vlasniku Tiska, preostaje da
se dogovore oko svojih potraživanja.
Time "slučaj" Tisak postaje ad acta. Sve dubioze trebale bi se
razriješiti u stečajnom postupku, a Tisak bi trebao ponovno postati
vrlo kvalitetna i profitabila kompanija. A on to, slažu se
analitičari, može jer, najveća vrijednost Tiska nije njegova
imovina nego gotovo monopolski položaj u distribuciji novina. Zbog
toga su izgledi za uspješno poslovanje Tiska vrlo veliki.
(Hina) Nenad Bach sšh