GB 19. II. ECC: STABIL.PAKT 'KORIDOR 8'

VELIKA BRITANIJA ECONOMIST 19. II. 2000. Obnova Balkana - teorija i praksa "Zažmirite li za sunčanoga dana koji provodite na jugu Jadrana, moći ćete sasvim lijepo zamisliti tu regiju ne samo lijepom već i prosperitetnom. Kamioni iz bogatoga srca Europe žurili bi prema istoku dok bi u suprotnom smjeru tekla nafta i zemni plin. Umjesto težnje uključivanju u donji srednji sloj - ili pak podzemlje - Berlina ili Milana, ljudi iz Crne Gore, Albanije i Makedonije bogatili bi se zahvaljujući turizmu i trgovini u vlastitim zemljama. Takva maštanja mogla bi se čak i pretvoriti u stvarnost. Nakon što su se nedavno u te tri zemlje pojavili mlađi političari postkomunističke generacije, koji dobro surađuju jedni s drugima i sa svojim zapadnim mentorima, izgledi za takav razvoj događaja poboljšani su. No, kratkoročno gledano, još se čini da će ta regija vjerojatnije proizvesti sukob i bezakonje nego prihvatljiv gospodarski razvoj. Jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević prijeti novim zlom na nekoliko fronta - uključujući Crnu Goru i sjeverni dio Kosova, gdje je 13. veljače bjesnila dvosatna oružana bitka između Srba, Albanaca i francuskih vojnika u sastavu NATO- ovih postrojba. Suočeni s tolikim teškoćama na Balkanu, neki kreatori politike na Zapadu više su zaokupljeni izbjegavanjem katastrofe nego ostvarivanjem privrednih snova. No, u praksi bi se ta dva cilja trebala dobro uklapati. Gotovo godinu dana nakon početka NATO-ova bombardiranja Srbije, jug Balkana još vrvi živim uspomenama na iskrivljavanje trgovinskih veza, prouzročeno višegodišnjim sukobima. Jače gospodarske veze mogle bi se pokazati ključnim sredstvom za sprječavanje novog krvoprolića. Uzmimo kao primjer Crnu Goru, koju mnogi smatraju potencijalnim sljedećim kriznim žarištem na jugoistoku Europe. Desetogodišnje sankcije protiv krnje jugoslavenske federacije (...) snažno su ojačale utjecaj krijumčara, crnoburzijanaca i varalica u obje republike dok su se gospodarski uvjeti za obične ljude pogoršali. Prije deset godina Crnogorci su imali životni standard koji se mogao usporediti s portugalskim. Danas nadoknade za sat rada čine desetinu portugalske razine, tvrdi Nebojša Medojević, neovisni ekonomist. Promjena dokumenata ukradenih automobila i krijumčarska trgovina s Italijom danas su glavni izvori prihoda u - Crnoj Gori. Donedavno je jugoslavenska privreda imala vlastitu šašavu logiku, utemeljenu na mješavini državne kontrole iz komunističkog razdoblja i tijesnih veza političke i kriminalne elite. No, budući da pritisak međunarodnih sankcija postaje sve teži (ovoga tjedna Europska unija obećala je da će ih donekle preusmjeriti), zajednički jaram sa Srbijom postaje sve manje podnošljiv za prozapadnu crnogorsku vladu. U međuvremenu beogradski bossovi - neki od njih podrijetlom iz Crne Gore - nastoje žešće nego ikad dosad zadržati u čeličnom zagrljaju manju jugoslavensku republiku. Nedavni 'monetarni razvod' dviju republika dodatno naglašava pogoršanje njihovih međusobnih odnosa. Za Crnogorce je prošlogodišnja odluka o zamjeni jugoslavenskoga dinara njemačkom markom kao glavnim sredstvom razmjene bila čin samoobrane od nagle inflacije. No, za beogradsku je elitu izdvajanje Crne Gore iz zone dinara značilo težak udarac jer više ne može kupovati crnogorske proizvode po umjetno niskim cijenama ili tiskati nove dinare, znajući da će ih nemoćni Crnogorci plaćati dragocjenom konvertibilnom valutom. Srbija se osvetila zatvaranjem svoga tržišta za crnogorske izvoznike i uskraćivanjem subvencioniranih poljoprivrednih proizvoda Crnoj Gori - valja napomenuti da ti proizvodi štite obične srpske građane od gladi. Prateći učinak kontrole cijena prehrambenih proizvoda u Srbiji jest učestalo krijumčarenje brašna u Crnu Goru i potom dalje, u albanski grad Skadar - preko jezera koje je dugo korišteno za mračniju trgovinu drogom, oružjem i migrantima. Duboki jaz između teorije i prakse, tipičan za tu regiju, očituje se u odredbi o zatvaranju granice između Crne Gore i Albanije; jugoslavenska je vojska ophodi, a crnogorska policija nastoji spriječiti krijumčarenje. No, čini se da nijedna od te dvije snage - koje bi se jednoga dana mogle sukobiti oko budućnosti Crne Gore, ne žuri previše sa zaustavljanjem protoka krijumčarene robe. U rijetkim slučajevima kada ih uhvate, krijumčari često mogu izboriti oslobađanje, tražeći pomoć od dobro pozicioniranih političkih prijatelja. Rečene prljave činjenice čine se jako dalekima u odnosu na divni novi svijet na Balkanu, objavljen u srpnju prošle godine, kada se 30 premijera sastalo u Sarajevu kako bi lansirali 'pakt za stabilnost' jugoistočne Europe, smišljen radi uspostave žuđenog kruga trgovine, tržišne ekonomije i demokracije. Budući da takve inicijative obično obuhvaćaju puno priče i malo konkretnih poteza, protuzapadne snage u regiji (uključujući crnogorsku oporbu, naklonjenu Srbiji) optužile su vlade članica NATO-a da spremnije plaćaju bombe nego razvoj. Chris Patten, europski povjerenik za vanjske poslove, krenuo je u birokratsku bitku kako bi ubrzao proceduru pružanja pomoći zemljama poput Crne Gore gdje nekoliko tjedana i nekoliko milijuna dolara mogu odlučiti između rata i mira. Ipak, nakon što je ove godine poslala toj republici hitnu pomoć u vrijednosti 14 milijuna eura, EU se - poput mnogih drugih dobronamjernih pomagača - suočava sa zakonskim zaprekama pri pružanju veće pomoći Crnoj Gori. S jedne strane vlade zapadnih zemalja usrdno mole crnogorskog predsjednika Milu Đukanovića da ne izaziva Srbiju proglašenjem neovisnosti, a s druge strane institucije poput EU i MMF-a ne mogu - po postojećim zakonima - spasiti tu republiku ako ne postane neovisna. Bodo Hombach, Nijemac na čelu Pakta za stabilnost, istaknuo je ovog mjeseca da bi samo 'politička sredstva' - drugim riječima, pozornost samog vrha zapadnih vlada - mogla prevladati proceduralne zapreke za pružanju pomoći Crnoj Gori. No, na Balkanu današnji problemi nisu nikakva zapreka snovima o sutrašnjici. Na konferenciji koja će biti održana sljedećeg mjeseca - a smatraju je presudnom za vjerodostojnost pakta - donatori će biti pozvani da prikupe novac za novu autocestu, vezu između istoka i zapada, nazvanu 'Koridor 8'. Zamišljena je izgradnja autoceste sa šest voznih traka, koja će presjeći planine i vinuti se nad klance, popraćena blistavim uslužnim postajama na mjestima gdje danas dominiraju krijumčari automobila, naoružani kalašnjikovima. Realističniji plan predviđa pak izgradnju autoceste s četiri trake, uz širenje i izravnavanje tijesnih trasa. Čak bi i prvi potez u tom projektu - osuvremenjivanje albanske luke Durres - mogao transformirati trgovinu u regiji. Što se tiče EU, jedan od najjačih zagovornika koridora jest Piero Fassino, talijanski ministar vanjske trgovine. Više od većine Europljana on odaje priznanje Americi za konkretan pristup Balkanu i za posramljivanje EU te Europljani danas temelje svoj odnos prema regiji više na mogućnosti stvaranja veza s Turskom i izgradnje uporišta na istoku, nego na potencijalnoj prijetnji. Nadalje, Fasino smatra Srbiju zemljom koja je zemljopisnim položajem predodređena za vodeću ulogu - danas možda zloćudnu ali jednog dana - nada se on - korisnu", zaključuje novinar.