VOA-VLADO GOTOVAC O TUĐMANU-14-2

GLAS AMERIKE - VOA 14. II. 2000. Gotovac o Tuđmanu: "Hrvati imaju kratko političko pamćenje" Prilog Željka Matića. "Dva mjeseca nakon pompoznog pogreba prvoga hrvatskog predsjednika, o njemu gotovo nitko ne govori. Kako su i zašto Hrvati tako brzo zaboravili Franju Tuđmana, analizira književnik i filozof Vlado Gotovac. = Zaboravljen je zato što je, stvorivši Hrvatsku, kako se to obično kaže - naravno da je nije stvorio samo on, ali je bio tada predsjednik države, kao što je bio predsjednik jednog pokreta koji je upravljao Hrvatskom i prema tome je dobio mjesto koje se iz povijesti ne da izbrisati - ali od tog časa, on je zapravo sve ono što je u tom trenutku dobio kao nositelj svih hrvatskih ideala u tom trenutku - ne biti više u komunizmu, ne biti više u Jugoslaviji, započeti demokratski proces, kojim ćemo postati dio Europe, postati dio integracijskih procesa te Europe i na kraju postati ono što smo neprekidno htjeli - organski dio svega onoga što će se u toj Europi događati - umjesto toga, on je tih devet godina sve to gubio. On je, umjesto da to postiže, postizao posve obratne stvari. On je Hrvatsku iznutra uništio, razorio je moralno i materijalno, izolirao je od svijeta i potpuno razočarao očekivanja prema demokraciji. - Hrvati očito, kao i u poznatom šlageru, pamte samo sretne dane. = Ne samo to, nego postoji jedna, mogao bih reći, konstanta u hrvatskom političkom pamćenju. Ono je kratko i uvijek negativno. To znači - brzo zaboravlja, a zaboravlja zato da ne bi odgovaralo. To je nacija koja niti jedan povijesni ispit nije do sada položila do temelja i tako potpuno prekinula s nekim činjenicama s kojima bi trebala prekinuti. Mi nemamo za to sposobnosti. To je mentalni nedostatak, a taj mentalni nedostatak je posve razumljiv s obzirom na državnu sudbinu Hrvatske. Hrvatska je uvijek bila država koja jest i nije. Ima odnose i nema ih, u smislu samostalnosti i nesamostalnosti. To stalno osjećanje da ti nisi ništa do kraja, da ničim ne upravljaš do kraja, da tvoja sudbina nikada ne ovisi o tebi do kraja, to je bio element koji je stvorio jedan specifični mentalitet. Matoš je jednom vrlo oštro rekao da je to mentalitet lakeja, dakle, onih koji su stalno u tuđoj službi. - O eri predsjednika Tuđmana danas, iako rijetko, govore kritički samo njegovi bivši suradnici. Vas, ni one koji su ga kritizirali za života, on se gotovo ne tiče. Zašto? = Zato što smo ga mi kritizirali u onim sadržajima u kojima je on trošio svoj kredit. Ovi pak, koji su ostali, ostali su bez tog kredita, a vjerovali su da će ga imati. I sada su, naravno, bijesni - nema naslijeđa! Naprosto se ispostavilo, znate, kao što ima nekih ljudi koji izgledaju silno bogati, potroše sve u životu, obitelj silno čeka kada će umrijeti, da dobiju bogatstvo, jer ne znaju da je sve potrošeno i onda kada umre, ispostavi se da su im ostavili dugove, umjesto bogatstva. Tako se dogodilo i s Tuđmanom. On je potrošio kredibilitet, potrošio je karizmu, sve ono što je trebalo kao naslijeđe djelovati u HDZ-u i HDZ-ovci su se našli bez igdje ičega, ali pri tome treba napomenuti jedno, sami izgubivši svoje osobe, jer u svakom pokretu kada vođa sve odlučuje, gubi se osobitost drugih. Vrlo je rijedak slučaj da je netko uspio sačuvati svoju osobu uz karizmatskog vođu pokreta. Obično su svi poslušni, dakle, gube naviku da donose odluke, gube naviku da polažu račune i gube naviku da iz različitih posljedica svojih postupaka izvlače zaključke, jer sve to čini vođa". (VOA)