RU-EKSPERT 14.2.O HRV.TUĐMANU MESIĆU

RUSIJA EKSPERT 14. II. 2000. Sasvim drugačija Hrvatska "'Bit ću sasvim drugačiji od Tuđmana, izjavio je odmah nakon izbora novi hrvatski predsjednik, 65-godišnji Stipe Mesić koji je u drugom krugu predsjedničkih izbora 7. veljače dobio 56 posto glasova birača. Gdje je on bio autokrat, ja ću biti demokrat, gdje je on bio nacionalist, ja ću biti Europljanin.' Poglavar jadranske republike (tako Hrvati vole zvati svoju zemlju), upadljiv bradati muškarac dobio je petogodišnji mandat i sada mora ispuniti svoja vrlo smiona obećanja. Među njima je jako smanjenje predsjedničkih ovlasti, jačanje uloge parlamenta, ulazak u Europsku uniju i u NATO, kao i iskorjenjivanje korupcije i organiziranog kriminala. Vođa ne odveć utjecajne Hrvatske narodne stranke ('narodnjaka'), Stipe Mesić želi da ga zovu 'jednostavno demokratom' ili barem 'predsjednikom svih građana Hrvatske' (za razliku od Tuđmana koji je sebe nazivao predsjednikom svih Hrvata). G. 1994. u znak neslaganja s Tuđmanovom politikom prema Bosni i Hercegovini, Mesić je napustio stranku na vlasti, HDZ (Hrvatska demokratska zajednica) i dao ostavku na dužnost premijera. Prije toga je dospio i na dužnost predsjednika Sabora, hrvatskog parlamenta. To nije bilo prvi put da Mesić očituje političku nepopustljivost. U socijalističkoj je Jugoslaviji sadašnji predsjednik bio predstavnik republičkog parlamenta. No nakon burnih događaja iz 'hrvatskog proljeća' 1971. koji su izazvali gnjev i oštre protumjere Josipa Broza Tita protiv separatizma, Stipe Mesić je dvije godine proveo u zatočeništvu. Najstariji među sudionicima završene predsjedničke utrke, Mesić se dobro sjeća Drugoga svjetskog rata i okupacije, kao i toga kako je njegovu obitelj oslobodila Crvena armija. Tvrdi da dobro govori ruski. Što mu, s obzirom na zapadne prioritete, po svoj prilici neće trebati u skoroj budućnosti. Uostalom, rusko je ministarstvo vanjskih poslova, pohvalivši temeljite demokratske promjene u hrvatskom društvu, već izrazilo nadu u proširenje bilateralne Deklaracije o prijateljskim odnosima i suradnji koju su u prosincu 1998. potpisali predsjednici Boris Jeljcin i Franjo Tuđman. Do sada je Hrvatska uživala u Europi ugled drugog 'balkanskog strašila' nakon Srbije. Autoritarne režime Tuđmana i Miloševića koji su se sudarili u krvavom sukobu oko srpske krajine sredinom 90- ih, međunarodne su snage razdvojile s velikom mukom. A danas domaće radijske i televizijske postaje ne uspijevaju objaviti sve oduševljene komentare iz europskih prijestolnica i iz Amerike. Oni su se pojavili već nakon prvog kruga održanog 24. siječnja, a njihov je broj porastao nakon vijesti da je predsjednik vlade postao vođa socijaldemokratske stranke Ivica Račan. Premijer je već obećao da će depolitizirati i smanjiti ovlasti državnih struktura, izrazio je spremnost za rješavanje pitanja povratka Srba izbjeglih iz Hrvatske i za suradnju s Međunarodnim vojnim sudom. Već nakon prvog kruga izbora službeni je predstavnik američkoga ministarstva vanjskih poslova James Rubin izjavio da Hrvatska već ove godine može postaviti zahtjev za ulazak u 'Partnerstvo za mir'. Nije teško predvidjeti da iza toga može stići poziv za pripremu za ulazak u NATO. (...) Okosnica političke organizacije oca i utemeljitelja neovisne Hrvatske koja se činila čvrstom, naglo se raspada nakon njegove smrti. Vodstvo stranke pretvorilo se u prisilne osamljenike koji su o sebi govorili samo u svojim glasilima i tako se zapravo isključili iz predizbornih rasprava. Objavljujući članke s velikim naslovima poput 'Nisu shvatili da više ne vladaju Hrvatskom', neovisna glasila nestrpljivo trljaju ruke, pripremajući se za nova škandalozna otkrića u svezi s obitelji bivšega Predsjednika i s njegovim bliskim suradnicima. Prve mete napada hrvatskih glasila bili su Tuđmanov sin Stjepan i supruga prvog hrvatskog predsjednika Ankica Tuđman. Jedna od djelatnica banke u Zagrebu priopćila je novinarima da je gospođa Tuđman uložila na bankovni račun dvjesto tisuća njemačkih maraka, zatajivši ih od poreznika i od hrvatske javnosti. (...) U Zagrebu nastoje protumačiti politički paradoks ponašanja hrvatskih birača, budući da je po logici stvari Dražen Budiša tobože imao veliku prednost na predsjedničkim izborima. Moguće je da su se birači odlučili osigurati, pa su, računajući na pristupačnog i jasnog 'narodnjaka' Mesića, dali prednost uravnoteženoj vezi 'parlament-predsjednik'. To, općenito, ne poriče ni sam Mesić koji je izjavio da neće ometati konstruktivan rad buduće vlade. Nije isključeno da su birače privukla Mesićeva obećanja da će se nemilosrdno obračunati s korupcijom i sa svim atributima isključivih predsjedničkih ovlasti koje su u Ustav unesene radi konkretnog čovjeka - Franje Tuđmana. Bez obzira na neprijeporne zasluge prvoga hrvatskog predsjednika - stjecanje neovisnosti, međunarodno priznanje i, napokon, vraćanje 'okupiranog' područja srpske krajine, njegov je autoritarni režim davno izazvao previranja u hrvatskom društvu. Tako otvoreno i iskreno govoriti o svojem razočaranju u politički ustroj zemlje, kako je to činio Mesić, nije si, vjerojatno, nitko dopustio. Premda Mesića osuđuju zbog žestokog populizma: on nudi laka rješenja za teške probleme, razgovarajući s običnim ljudima jednostavnim riječima. To nije prvi put da novi hrvatski Predsjednik pokazuje osebujno političko ponašanje u novijoj hrvatskoj povijesti. Početkom 90-ih pravim je bestselerom bila njegova knjiga 'Kako sam srušio Jugoslaviju', u kojoj Stipe Mesić opširno priča o imenovanju na rotirajuću dužnost zadnjeg predsjednika SFRJ. Danas Mesić razmišlja isključivo u 'europskim kategorijama' i obećava da će se svesrdno zalagati da Hrvatska iziđe iz osjetne međunarodne izolacije od demokratske Europe, za što je, prema njegovu mišljenju bila odgovorna autoritarna politika Franje Tuđmana. Možda novi predsjednik nije trebao tako žestoko napadati svog stranačkog vođu koji mu je povjeravao ključna mjesta u državi. (...) Stipe Mesić koji vrlo rado govori u alegorijama, izjavio je da 'Hercegovce treba naučiti da love ribu, a ne davati im je'. Na što je smjerao, jasno je svakome u Hrvatskoj. Ne zbog toga što se u Hercegovini ne uzgaja riba (ne računajući 14 kilometara morske obale koja je uglavnom napučena kvalitetnim turističkim objektima koje su, uostalom, 80-ih vrlo rado posjećivali gosti iz SSSR-a). Već zato što su najradikalniji predstavnici HDZ-a, pa i oni u Zagrebu (koji su također na visokim dužnostima u hrvatskoj vojsci, policiji, u financijskim i drugim tijelima), podrijetlom iz tog područja koje je odveć bremenito za Hrvatsku. Prema mišljenju zapadnih promatrača, izbori u Hrvatskoj bili su pošteni, sudionici su se dobro odnosili jedan prema drugom. Strani komentatori osobito ističu kako tu zemlju više ne treba uspoređivati sa Srbijom, budući da su birači prvi put odbili glasovati za stranku na vlasti", pišu Fikret Cacan i Igor Njekrasov.