IT-10.II.LA REP-PRAVA I NAC. SUVERENITET

ITALIJA LA REPUBBLICA 10. II. 2000. Prava nemaju granica "Suverenitet je sve više pred izazovom prava. To se već dogodilo u vrijeme rata na Kosovu, kada se pozvalo na pravo humanitarne ovlasti kako bi se opravdala bombardiranja srpskog teritorija. To se danas događa intervencijom četrnaest zemalja EU-a, koje su se, u ime temeljnih vrijednosti demokracije, umiješale u jedan događaj, stvaranje nove austrijske vlade, koji bi prema tradicionalnim kriterijima u potpunosti bio unutarnje pitanje te države. No u ovom posljednjem slučaju postoji jedna novost. Ne samo da se uskratilo pravo država da se zatvore u svoje granice, odbijajući u ime nacionalnog suvereniteta bilo kakvo vanjsko upletanje. U pitanje se dovodi sam narodni suverenitet, pošto se potvrđuje da nije dovoljan glas građana kako bi se ozakonio ulazak u vladu političkih snaga koje se politički ponašaju protivno temeljnim demokratskim načelima. Tom načinu suočavanja s teškim pitanjima upućene su kritike, često oštre. I ja sam naglasio da pozivanje na pravo humanitarne ovlasti, kao u slučaju Kosova, skriva licemjerje i izostanak jasnoće upravo glede zakonitosti onoga tko treba izvršiti jedno tako osjetljivo pravo. Sada se postavlja pitanje glede prikladnosti i djelotvornosti sankcija protiv Austrije, koje bi mogli izazvati još jače nacionalističke reakcije. Osim toga, zašto intervencija na Kosovu, a ne i u Čečeniji? Bi li ponašanje Europske unije bilo isto da je na mjestu male Austrije bila Njemačka ili Španjolska? Pa ipak, makar se te kritike pokazale utemeljenima, ne možemo se osloboditi obveze da se ogledamo s tom novom političkom i institucionalnom dimenzijom, predodređenom da se širi i sve više ukorjenjuje, upravo stoga što nam snaga događaja kaže da ne možemo veličati globalizaciju samo kada se govori o slobodi međunarodne trgovine bez granica, a zanemarivati je kada otkriva novu međunarodnu dimenziju prava. Prije mnogo godina, izražavajući na radikalan način jedno gledište koje se počelo širiti, Alain Touraine je pisao da se već ne može smatrati da demokracija svoje temelje nalazi u 'narodnom' suverenitetu, jer je dramatično iskustvo 'narodnih' demokracija nedostatnim učinilo pozivanju na samo tu utemeljenost legitimnosti nekog demokratskog sustava. (...) Združivanje tradicionalnog univerzalizma temeljnih prava s idejom državljanstva, sve više povezanim s globalnim svijetom, potvrđuje da taj prostor više ne može biti zatvoren u nacionalne granice. Eksplicitno prihvaćajući tu dimneziju, Europska unija napravila je jedan od onih koraka nakon kojih se jako teško može vratiti natrag. Naravno, počevši od nesigurnog ishoda austrijskog slučaja, bit će mnogo zapreka koje će trebati svladati. No povijest potvrđivanja i učvršćivanja prava nikad nije bila linearna, nakon Deklaracije iz '89. o pravima čovjeka i građana nije započeo trijumfalni marš. (...) Za tu ustavnu zadaću Europska unija već se spremila stavljajući u izradu Povelju prava europskih građana. (...) Bude li katalog prava bogatiji, europski će građani imati jednu ovlast i jednu odgovornost više. Dobit će jaču nadnacionalnu zaštitu svih njihovih temeljnih prava. No u trenutku kada bi se izborno opredijelili u proturječju s Poveljom prava, glasujući za stranke koje ju potpuno ili djelomice niječu, bit će svjesni posljedica svoga izbora i mogućnosti da on vodi međunarodnoj izolaciji njihove zemlje. Nacionalni izbori tako naginju tomu da postanu neka vrst stalnoga referenduma o demokraciji nekog političkog sustava. Tako zalazi i čisto 'proceduralna' ideja demokracije. Već su i sami podržavatelji te teze priznali da demokratičnosti izborne procedure može biti neostvarena izostankom nekih 'preduvjeta', primjerice, slobodnog informiranja. Sada se naglašava jedan bitni aspekt: nužnost da učinci glasovanja ne izbrišu slobode i prava kojima je povjeren demokratski karakter nekog sustava. Nalazimo se dakle pred teškom zadaćom redefiniranja osnovnih karakteristika demokracije. A posao europskih ustavotvoraca bit će usložen ne samo potrebom biranja između novih prava koja su se pojavila ovih godina, nego poglavito, i izborima koje treba donijeti kako bi se utvrdila ravnoteža između ljudskih, političkih, i socijalnih prava i gospodarske slobode. (...)", piše Stefano Rodota.