ZAGREB, 10. veljače (Hina) - Kretanja na hrvatskom tržitu obuće ne korespondiraju s kretanjima na ostalim europskim tržištima. Današnja tržišna pozicija domaćih proizvođača obuće zasniva se prije svega na prodaji proizvodnih
kapaciteta uz nedovoljnu brigu za razvoj tržišne marke, a tome valja dodati i apsolutno promašeni marketinški pristup, istaknuto je na stručnom skupu "Koža i obuća za 21. stoljeće" koji je danas održan u sklopu 49. međunarodnog tjedna kože, obuće i odjeće na Zagrebačkom velesajmu.
ZAGREB, 10. veljače (Hina) - Kretanja na hrvatskom tržitu obuće ne
korespondiraju s kretanjima na ostalim europskim tržištima.
Današnja tržišna pozicija domaćih proizvođača obuće zasniva se
prije svega na prodaji proizvodnih kapaciteta uz nedovoljnu brigu
za razvoj tržišne marke, a tome valja dodati i apsolutno promašeni
marketinški pristup, istaknuto je na stručnom skupu "Koža i obuća
za 21. stoljeće" koji je danas održan u sklopu 49. međunarodnog
tjedna kože, obuće i odjeće na Zagrebačkom velesajmu.#L#
Hrvatska industrija obuće proizvela je 1998. godine 10,22 milijuna
pari obuće, dok je u prvih deset mjeseci prošle godine proizvodnja
iznosila 6,4 milijuna pari. Usporedbe radi, proizvodnja u 1990.
godine je bila na razini od 26,97 milijuna pari, a prosječna stopa
pada proizvodnje u razdoblju od 1990.-1998. godine iznosi 8,7
posto. Prosječna stopa pada zaposlenosti, pak, iznosi u tom
razdoblju 13,7 posto, odnosno broj zaposlenih smanjio se sa 27.000
u 1990. na 11.200 radnika koliko ih je radilo prošle godine.
Okviri makroekonomske politike, kazao je Ante Gavranović iz
Privrednog vjesnika, naročito poticaji za proizvodnju odnosno
kreditiranje pripreme izvoza i samog izvoza, porezna politika,
nisu realni i ne pogoduju povećanom zanimanju proizvođača i
izvoznika. S druge strane, ni potezi proizvođača obuće nisu
usklađeni s kretanjima na svjetskom tržištu. Konkretno, kazao je
Gavranović, dok je prosječni broj zaposlenih po tvrtki u Europskoj
uniji samo 20 radnika, kod nas je ta brojka čak više nego trostruko
veća.
Poznato je da je rješenje u specijalizaciji proizvodnje, uz manji
broj zaposlenika i smanjenoj jediničnoj vrijednosti proizvodnje,
no proces restrukturiranja u tom pravcu je usporen i nedovoljno
učinkovit. Kao u svijetu, tako i u Hrvatskoj potrošnja obuće
stagnira ili opada, te jedva doseže dva para obuće na godinu.
Problem domaćih proizvođača je to što još uvijek ne znaju pronaći
put do potrošača, a nema ni potrebne suradnje proizvodnje i
veletrgovine, dok direktna veza s maloprodajom očito ne daje
adekvatne rezultate. Iskustva iz Italije, Španjolske i Portugala
pokazuju da flekstibilnost proizvodnje, s čvrstim osloncem na
prave veleprodaje imaju budućnost, pa je stoga i u Hrvatskoj
potrebno pronaći bolja rješenja o tom pitanju.
U svijetu je 1998. godine proizvodeno blizu 10 milijardi pari
obuće, a najveći proizvođač su azijske zemlje s otprilike 63 posto
svjetske proizvodnje. Za Europu je karakteristično da je došlo do
pojave smanjenja proizvodnje, pada zaposlenosti i smanjenja broja
tvrtki u industriji obuće, a sve je to povezano sa trendom
globalizacije i koncentracije koji iskazuje gotovo 30 posto
prekapacitiranosti u svjetskoj proizvodnji obuće.
Stanje i perspektive u industriji obuće u zemljama EU i kod nas
upućuje na promjene načina promišljanja i ponašanja kada je riječ o
budućnosti, drže proizvođači obuće.
(Hina) mku ds