RFI 8. II. ČULIĆ O MESIĆU

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RDW 8. II. 2000. Premijer Račan je izrazio nadu da pristaše Stipe Mesića neće i suviše dugo slaviti pobjedu jer važan i odgovoran posao čeka. Komentar Marinka Čulića: "Stipe Mesić upotpunio je kolekciju predsjedničkih titula. Nakon što je ranih 90-ih bio jednogodišnji predsjednik Jugoslavije, pokazat će se posljednji, od jučer je ovaj 65-godišnjak postao i drugi po redu predsjednik samostalne Hrvatske. Uspjelo mu je to više nego uvjerljivom izbornom pobjedom, jer je dobio čak 56 posto glasova nasuprot 44, koliko je skupio njegov protukandidat Dražen Budiša. No, koliko god Mesićeva pobjeda bila uvjerljiva, njegov uspon na državni tron pratila su sumnjičenja gotovo ništa manja od onih kojima je svojedobno bio dočekan u Beogradu. Novi hrvatski premijer Ivica Račan čak ga je prije desetak dana nazvao 'nasmiješenim Tuđmanom', aludirajući na njegove navodne aspiracije da vlada čvrstom rukom i na, kako je izjavljivao Budiša, 'primitivni populizam', kojim je bila obilježena njegova kampanja. Sada se sa sigurnošću može reći da su ove optužbe kojim se htjelo obeshrabriti, pa čak i uplašiti Mesićeve pristaše, postigle protuučinak jer su one više govorile o Račanu i Budiši nego o samome Mesiću. Baš su njih dvojica, naime, podlegli napasti da birače tretiraju kao poslušnu masu, koja na biralištima mora ispunjavati njihove naloge. S druge strane, Budiša je pred kraj kampanje nervozno počeo inzistirati i na svojoj karizmi studentskoga vođe iz 1971. zaboravljajući da ni tzv. maspok nije bio ništa drugo do populistički pokret, i to toliko ambiciozan i revolucionaran da mu usporedbe nije bilo sve dok se dva desetljeća kasnije nije pojavio HDZ. Tako bi se moglo reći da je upravo Budiša pobudio bojazni među biračima da bi se poslije Tuđmana Hrvatskoj mogao dogoditi neki novi Tuđman. Suprotno tome, Mesić je pažljivo očistio svoju biografiju od svih mesijanskih i herojsko-revolucionarnih natruha, pa iako je i on bio jedan od pripadnika maspoka, to se u kampanji jedva osjećalo, ili se čak miješalo s dosjetkom i vicem. Tipična je za to zgoda iz Stare Gradiške gdje su 70-ih robijali i Mesić i Budiša, ali s karakterističnom razlikom - da je Budiša bio tvrd i neslomljivi uznik koji je, kako sam kaže, 's pravom osuđen jer je doista rušio bivšu državu'. Posve suprotno tome, Mesića zatvorske kronike pamte kao prostodušnoga šaljivčinu koji se cijele dane zafrkavao sa svima oko sebe, uključujući i zatvorske čuvare. Otprilike isti takav je i njihov odnos prema Tuđmanu kojemu su birači na ovim izborima izrekli još jedno plebiscitarno 'Zbogom'. Budiša je gradio sliku ozbiljnog kritičara Tuđmana, a što je svakako jednim dijelom pogađalo želje birača, ali ne sve jer su oni očito htjeli još. Pružio im je to Mesić koji je više od Tuđmanova kritičara, on je njegov karikaturist koji više nema želje da s njime polemizira, nego još jedino da se na njegov račun zabavlja." (RFI)