IT-7.II.-LA STAMPA-HAIDER I PINOCHET

ITALIJA LA STAMPA 7. II. 2000. Od Haidera do Pinocheta nije dovoljna nadležnost "Danas bi u Londonu trebala biti donesena konačna odluka o slučaju Pinochet (kojom će se vjerojatno vratiti bivšeg diktatora u Čile, no samo iz razloga starosti i zdravlja). U međuvremenu je izbio, s poznatom nam bukom, slučaj Haider. Može se pitati gdje je veza između dva slučaja, no veza postoji i nalazi se u činjenici da su, u sigurno jako različitim okolnostima, neke europske vlade, same ili usuglašeno, poduzele etičko-političke inicijative, mimo slova ugovora i važećih (ili koja se takvima običajno smatraju) međunarodnih prava. To je najočitije prvo u upozorenju, a potom u objavljivanju sankcija četrnaestorice partnera Austrije u Europskoj uniji, spram vlade u Beču koja uključuje i jednu stranku krajnje desnice. No i sudski slučajevi jednoga bivšeg državnog čelnika u inozemstvu, radi počinjenih zločina u vršenju njegovih državnih ovlasti, bili su slučaj bez presedana. Sve to ima snažne pozitivne aspekte, mimo mogućih formalnih ili formalističkih primjedba. To pokazuje da se 'globalizacija' svijeta koji ulazi u novo tisućljeće ne odnosi samo na podatke o računalskom gospodarstvu ili 'high tech' financijskom poslovanju, nego i na poštivanje nekih temeljnih pravila društvenog i civiliziranog suživota. I s toga drugog, ključnog, gledišta, nitko se ne može smatrati izdvojenim, zaklonjenim i zaštićenim dogmom nacionalnog suvereniteta. Naravno, potrebno je da to nastajuće pravo nadležnosti progresivno ostvaruje i konkretan normativni karakter. Misleći na slučaj Pinochet, potrebno je do kraja ostvariti Međunarodni kazneni sud koji je još u zametku. Misleći na austrijski slučaj, nužno je da Europska unija u bitnom artikulira svoju težnju da postane političko-konstitucionalni entitet, s točno određenim ograničenjima za one koji žele biti njezini građani i sudionici u politici. No i ovaj prvi poticaj, kažimo, empirijski poticaj, jako je važan, jer na neki način treba početi. U redu, pošto je sve to rečeno, potrebno je imati na umu i jednu drugu brigu. Onu da se ne pomisli kako se složenim pojavama (kao što je bila čileanska vojna diktatura, i, na očito drugom planu, uspon austrijske krajnje desnice) može upravljati samo sudskim terminima ili etičkim osudama. Sve to 'a posteriori'. Potrebno je politički se brinuti o tome kako i zašto izrastaju te pojave. (...) Dakle, pravo nadležnosti sasvim je redu, no tek nakon što je učinjeno sve što je moguće kako bi se spriječio rast zla koje se želi iščupati", piše Aldo Rizzo.