US WP 5.2. HAIDER I MIJEŠANJE IZVANA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 5. II. 2000. Ne vičite na Austriju "Veliki je test demokratskoga društva, s obzirom na demagoške političke figure, jesu li se prosječni građani spremni usprotiviti takvim ličnostima. Građani moraju zauzeti takvo stajalište čak i ako su suglasni s dijelovima ekstremističkoga programa, a zgadili su im se političari glavne struje koji znače alternativu. Kobno je što je Austrija pala na tom testu. Joerg Haider, vođa Slobodarske stranke, ne mora biti antisemit - premda je napravio nekoliko neopreznih opaska u svezi s holokaustom i nacizmom - ali je sigurno ksenofob koji se ne ustručava poigrati s najprostijim stereotipima o različitim etničkim skupinama. I, štoviše, od 1994. Austrijanci mu daju sve više i više potpore. Njegova stranka koja postoji od konca Drugoga svjetskog rata, ali nikada nije dobila više od nekoliko postotaka potpore, počela je dobivati više od 20% na različitim izborima tijekom 1994., kulminirajući sa 27% i drugim mjestom u konačnici na državnim izborima u listopadu. Sada Slobodarska stranka postaje jednom od dviju stranaka koje će vladati zemljom. Mnoga ispitivanja upućuju kako Haiderova rastuća popularnost nije tek odraz njegove protu-emigracijske platforme. Ona upozorava cinički na dvije stranke glavne struje koje su vladale Austrijom pedeset godina. Činjenica je, međutim, kako gotovo jedna trećina Austrijanaca nije dostatno uznemirena Haiderovom urođeničkom platformom kako bi odbila glasovati za njega. To je jedna vrsta javnog mišljenja koja dopušta najgoroj vrsti autoritativaca da dobiju vlast. Ovaj trend je u Austriji poglavito šokantan, ali na neki način nije iznenađujući ako se osvrnemo na njezinu povijest tijekom tridesetih i četrdesetih godina kao i u poslijeratnom razdoblju. Prizori milijuna Austrijanaca koji pozdravljaju Hitlera nakon Anschlussa 1938. i puno sudjelovanje Austrije u nacističkom režimu nakon toga čine Austriju prijeko potrebnom da se nastavi distancirati na svaki način od metoda razmišljanja iz tog užasnog razdoblja. Vidjeti pojavu nekoga Haiderove ideologije u zemlji s takvom poviješću, uistinu je žalosno. Stvari su mogle biti drukčije da je Austrija bila voljna preuzeti odgovornost za svoje djelovanje neposredno nakon Drugoga svjetskog rata. Umjesto toga, nekoliko je desetljeća dolazila primarna poruka iz Austrije kako je i ona također Hitlerova žrtva. Sjećanje, odgovornost, učenje iz povijesti nisu apstraktni klišeji. Propust izvlačenja pouka iz prošlosti ima stvarnog utjecaja na stvarne ljude. Strateško je pitanje Zapada kako najbolje izići na kraj s fenomenom Haidera. Već je bilo dosta govora o bojkotu Austrije, smanjenju diplomatskih odnosa, izolaciji austrijske vlade i austrijskog naroda. Emotivno, mogu shvatiti ovu reakciju. Kao čovjek koji je preživio holokaust i kao vođa Lige protiv klevete zgražam se od bilo kojih znakova politički prihvaćene mržnje, poglavito u Europi. Ali,i loš kao Haider, on nije Hitler. On je pojedinac koji za sebe tvrdi da je demokrat, koji poriče da je antisemit i koji se ispričao za svoje iskrivljivanje činjenica u prošlosti. Je li najbolji način da se s njim iziđe nakraj bojkotirati Austriju? Hoće li to postići ciljeve slabljenja njegova utjecaja i pokrenuti ga prema umjerenijem položaju? Vjerujem kako fokus treba biti na prkosnom i angažiranom austrijskom političkom i obrazovnom vodstvu na svakoj razini. To znači da Haidera treba što više zasuti ljudskim pravima i demokratskim obvezama, kao što je austrijski predsjednik Klestil već učinio. To znači zahtijevati da u slučaju odgovornosti Haiderova stranka mora pokazati kako će djelovati u skladu s demokratskim i zakonodavnim postupcima. I to znači kako se Austrija mora u potpunosti angažirati glede implikacija mjera protiv stranaca u svojim demokratskim institucijama i njenoj ulozi u svijetu. Pritisak na Austriju da gleda ozbiljno na ove probleme legitiman je i nuždan. To je vrsta pritiska koji može polučiti najbolje rezultate - pomoći Austrijancima da shvate značaj mržnje i pojasne Haideru da samo ako pokaže kako vjeruje u demokratske vrijednosti i institucije može imati mjesto u zapadnoj demokraciji", piše Abraham H. Foxman, upravnik Lige protiv klevete.