FR-US-novac-Proračun-Vlada-Političke stranke-Istraživanja FR-LIBER-3.2.FRANC.IZDVAJANJA ZA ZNANOST FRANCUSKALIBERATION3. II. 2000.Gospodine Allegre, ugledajte se na Clintona"Claudea Allegrea, ministra znanosti, a ne prosvjete, kolege
znanstvenici (i politički prijatelji) često optužuju da traži nadahnuće s one strane Atlantika. Pogrješno! Kada bi bilo tako, oni bi se, naprotiv, trebali veseliti. Teško je zapravo pronaći bolju opreku između jadnog proračuna za znanost za 2000. koji je jako loše prošao u parlamentu budući da su ga odbili zastupnici PCF-a (komunisti, op. prev.) i Građanskog pokreta, i sjajnog prijedloga državnog proračuna koji je američki predsjednik Bill Clinton iznio za financijsku godinu 2001. koja započinje u listopadu ove godine.Premda se hvali kako je od Bercyja dobio što je tražio, Claude Allegre može najaviti povećanje civilnog proračuna za istraživanje i razvoj od samo 1,3 posto. To je sitnica, a odgovara veličini inflacije predviđene za godinu koja dolazi. Poli, Visoko vijeće za istraživanje i tehnologiju, u svom priopćenju o proračunu za 2000. žali što je 'vlada odlučila da će samo mali dio dividenda od rasta ponovno uložiti u istraživanje'. To je malodušno držanje koje uostalom nije nimalo neobično u Europi gdje rad na tom polju
FRANCUSKA
LIBERATION
3. II. 2000.
Gospodine Allegre, ugledajte se na Clintona
"Claudea Allegrea, ministra znanosti, a ne prosvjete, kolege
znanstvenici (i politički prijatelji) često optužuju da traži
nadahnuće s one strane Atlantika. Pogrješno! Kada bi bilo tako, oni
bi se, naprotiv, trebali veseliti. Teško je zapravo pronaći bolju
opreku između jadnog proračuna za znanost za 2000. koji je jako loše
prošao u parlamentu budući da su ga odbili zastupnici PCF-a
(komunisti, op. prev.) i Građanskog pokreta, i sjajnog prijedloga
državnog proračuna koji je američki predsjednik Bill Clinton iznio
za financijsku godinu 2001. koja započinje u listopadu ove godine.
Premda se hvali kako je od Bercyja dobio što je tražio, Claude
Allegre može najaviti povećanje civilnog proračuna za istraživanje
i razvoj od samo 1,3 posto. To je sitnica, a odgovara veličini
inflacije predviđene za godinu koja dolazi. Poli, Visoko vijeće za
istraživanje i tehnologiju, u svom priopćenju o proračunu za 2000.
žali što je 'vlada odlučila da će samo mali dio dividenda od rasta
ponovno uložiti u istraživanje'. To je malodušno držanje koje
uostalom nije nimalo neobično u Europi gdje rad na tom polju
stagnira već deset godina.
Naši američki takmaci čine upravo suprotno. Daleko od toga da se
zadovoljava uspjesima privatnih poduzeća koji su međutim puno veći
od uspjeha europskih poduzeća, Bill Clinton je 21. I. opetovao svoj
omiljeni pripjev pred kalifornijskim studentima u Pasadeni:
'Znanost i tehnologija danas su pokretači našeg gospodarskog
rasta.'
U toj je prigodi najavio opće povećanje proračuna za civilno
istraživanje koje će za 7 posto biti veće od prošlogodišnjeg. Taj
postotak znatno premašuje očekivani rast američkog BDP-a. Na
dobrom francuskom to se zove izričito potvrđeni prioritet. U
apsolutnoj vrijednosti, to je dodatna novčana pomoć koja premašuje
18 milijarda franaka, što je jedan i pol puta više od godišnjeg
proračuna CNRS-a (Državni institut za znanstvena istraživanja, op.
prev.)!
Osim brojka koje su već same po sebi okrutne za one koji ih žele
uspoređivati, analiza korisnika jasno pokazuje da razmišljanje
Claude Allegrea nema veze sa stvarnim stanjem. Tako je ministar
znanosti dao 'isključivu' prednost biomedicini. Dakako, u
Sjedinjenim Državama, državni zavodi za zdravstvo i dalje se
tetoše. Nijedan američki političar ne želi da ga optuže kako
ograničava javnu potrošnju na tom području čiji proračun vrtoglavo
raste u zadnjih deset godina, osim ove godine. Instituti za
istraživanje na području biomedicine dobivaju novo povećanje od
5,6 posto. To je oko 6,5 milijarda franaka, što više nego dvostruko
premašuje proračun INSERM-a (Državni institut za zdravstvo i za
medicinska istraživanja, op. prev.). No u prijedlozima Billa
Clintona najzanimljivije je to što biomedicina više nije jedini
prioritet. (...)
Isto je tako zanimljivo, u ovoj godini izbora, da je nekolicina
republikanskih čelnika u kongresu koji se slažu s ovim
prijedlozima, najavila da se neće prepirati s Predsjednikom oko
toga. U Francuskoj desnica, pošto je uništila javno istraživanje u
doba Balladura i Juppea, sada to samokritično priznaje, kao što smo
nedavno mogli vidjeti na raspravi u senatu, gdje su zastupnici iz
UDF-a (Savez za demokraciju, stranka Valery Giscard d'Estainga,
op. prev.) i RPR-a (Savez za Republiku, stranka Jacquesa Chiraca,
op. prev.) priznali krivnju obećavši da se to neće opetovati.
No unatoč takvim povoljnim prilikama, Claude Allegre odlučio je
isprazniti novčanik. Opravdavajući djelomice tu politiku potrebom
za 'reformiranjem sustava' prije nego se odobre nova proračunska
sredstva. No njegova nesposobnost da progura reforme sada dovodi do
ograničenja u proračunu, zbog čega mora odgoditi ili ukinuti
prijeko potrebna ulaganja, kao što je suvremeni sinkrotron koji je
Francuskoj potreban kako bi zamijenila zastarjeli uređaj u
Orsayju. U času kada se govori o zajedničkoj kasi od tridesetak
milijarda franaka, s deset posto tog iznosa Claude Allegre bi
mogao, ugledajući se na Billa Clintona, pomoći da se za rad osposobi
sva zastarjela oprema... i još bi mu ostalo!", piše Sylvestre Huet,
novinar lista.