FR-RU-simpoziji-Oružani sukobi-Organizacije/savezi-Vlada-Ljudska prava FR-L'EXPRESS 27.1.O ČEČENSKOM RATU FRANCUSKAL'EXPRESS27. I. 2000.Čečenski rat gledan iz Moskve"'Čečenski problem' nije čečenski nego ruski. Otmice i uzimanja
talaca češći su u Moskvi nego u Groznom i u njegovoj okolici. Razbojništvo je uobičajena stvar od Minska do Vladivostoka, pa ako vojska doista želi iskorijeniti mafijaške šefove, onda treba bombardirati Kremlj, a ne kavkaske gradove. Glasoviti 'teroristički tumor' koji Moskva želi liječiti na grub i neodgovarajući način, vanjska je projekcija, pomoću žrtvenog jarca, zla koje iznutra izjeda poslijekomunističku Rusiju. 'Za to su krivi Čečenci', vjeruje politički nepismen dio puka, kao što su Nijemci u doba Weimarske Republike smatrali da su Židovi odgovorni za krizu i za bijedu. Neka nam oproste naše vlade, ali s Rusima treba otvoreno razgovarati. Šačica djelatnika pera i luđaka koje je predvodio Aleksandar Ginzburg koji je prije devet godina izišao iz gulaga, pozvala se na prvi međunarodni simpozij održan pod pokroviteljstvom ugledne agencije TASS o novom ratu u Čečeniji. Dosadna sovjetska pravila pristojnosti. U nazočnosti televizije,
FRANCUSKA
L'EXPRESS
27. I. 2000.
Čečenski rat gledan iz Moskve
"'Čečenski problem' nije čečenski nego ruski. Otmice i uzimanja
talaca češći su u Moskvi nego u Groznom i u njegovoj okolici.
Razbojništvo je uobičajena stvar od Minska do Vladivostoka, pa ako
vojska doista želi iskorijeniti mafijaške šefove, onda treba
bombardirati Kremlj, a ne kavkaske gradove. Glasoviti
'teroristički tumor' koji Moskva želi liječiti na grub i
neodgovarajući način, vanjska je projekcija, pomoću žrtvenog
jarca, zla koje iznutra izjeda poslijekomunističku Rusiju. 'Za to
su krivi Čečenci', vjeruje politički nepismen dio puka, kao što su
Nijemci u doba Weimarske Republike smatrali da su Židovi odgovorni
za krizu i za bijedu.
Neka nam oproste naše vlade, ali s Rusima treba otvoreno
razgovarati. Šačica djelatnika pera i luđaka koje je predvodio
Aleksandar Ginzburg koji je prije devet godina izišao iz gulaga,
pozvala se na prvi međunarodni simpozij održan pod
pokroviteljstvom ugledne agencije TASS o novom ratu u Čečeniji.
Dosadna sovjetska pravila pristojnosti. U nazočnosti televizije,
general Manilov, drugi čovjek u stožeru, šepiri se dostojanstveno,
zadovoljan svojom ulogom. Do vraga kape, naramnjaci i odličja!
Napao sam mrsku osobu i prorekao mu moguću kaznu za ratne zločine i
zločine protiv čovječnosti. Guernica? Varšava? Pnom Pen? Ustao sam
i minutom šutnje odao počast stanovnicima Groznoga koje ubijaju
ruske bombe dok mi raspravljamo. Postupno su se digli svi prisutni.
Uključujući i policajce u civilu i u svečanoj odori, uključujući i
eminenciju s galonima odgovornu za pokolje! Bernard-Henri Levy
konačno ga je dotukao: terorist ste vi, moj generale, koji gacate u
krvi prljavoga kolonijalnog rata. Manilov se požalio na 'moralno
nasilje' (sic) kojemu je izložen.
Iznenađenje su bili gledatelji u dvorani - moskovska krema u
obavješćivanju. Gotovo je polovica očitovala neslaganje s
Putinovim vojnim junaštvom. Kada je general iz FSB-a (bivši KGB)
otkrio u francuskih sudionika 'proturuski gen iz 1812.', ovi su se
nasmijali. Dakako, većina Rusa odobrava kavkaski podvig, ali se
nacionalno jedinstvo klima: 70 posto misli da im se laže i da je
'pobjeda' svakim danom sve dalje. Vjerna svojim načelima, Europa bi
mogla pronaći u Rusiji one koji je dobro shvaćaju.
(...) Pošto se u konvoju oklopnih vozila prošetao daleko od polja
smrti, časni je lord Russell-Johnston, predstavnik Vijeća Europe,
dugo besjedio o 'pravu Moskve da se bori protiv terorizma'. Može li
on zamisliti da London napadne Belfast teškim topništvom i da Royal
Air Force bombardira Irce kako bi uništili skrovišta IRA-e? Je li
Čečenac manje čovjek od stanovnika Londonderryja?
Kajanje? Dvosmislen govor? Po povratku u Strasbourg, naš časni lord
sramežljivo predlaže ento upozorenje. Rusi su naši prijatelji.
Prijateljima dugujemo istinu. Još samo da se sučelimo s našom:
svakim danom, šutnja dopušta, a zajmovi financiraju uništenje
jednog naroda", piše Andre Glucksmann.