US 26.I.CSM:ZAPAD TRAŽI DJELA-POMOĆ

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 26. I. 2000. Hrvati rekli "ne" nacionalizmu "Hrvati su prkosili ledenom vjetru i zaleđenim cestama kako bi velikom većinom glasovali protiv nacionalističkoga režima pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, koji je 1991. odveo zemlju u neovisnost u odnosu na Jugoslaviju, ali ju je istodobno gurnuo u gospodarske teškoće i međunarodnu izolaciju. Sva tri glavna kandidata na predsjedničkim izborima, održanim 24. siječnja, izbjegavali su retoriku, tipičnu za Tuđmanovu vladavinu - naime, pokojni hrvatski Predsjednik grmio je o unutarnjim i vanjskim 'neprijateljima', osporavajući domoljublje svih Hrvata koji nisu htjeli glasovati za njega - i usredotočili su se na stvarne potrebe Hrvatske: na privrednu reformu i demokratizaciju. Službeni rezultati, objavljeni sljedećeg dana, očitovali su pobjedu centrističkog kandidata Stipe Mesića s uvjerljivih 41 posto glasova. Mesić je nekoć bio član kolektivnog jugoslavenskog predsjedništva. Za razliku od Tuđmanove sklonosti kićenim vojnim odorama, Mesić je pridobio javnost ležernošću i prisnošću, naglašenima sloganom iz kampanje 'Popijte kavu s predsjednikom'. No, Mesić nije dosegnuo 50 posto glasova, potrebnih za pobjedu te će se u drugom krugu, raspisanom za 7. veljače, suočiti s Draženom Budišom, kandidatom koji je zauzeo drugo mjesto. Budiša, sučelnik ljevičarske koalicije, pobjednice parlamentarnih izbora održanih početkom ovog mjeseca, osvojio je 28 posto glasova. Treće je mjesto - s 21 posto dobivenih glasova - osvojio Mate Granić, Tuđmanov dugogodišnji ministar vanjskih poslova. U jednom zagrebačkom kafiću sjede dvije skupine starijih muškaraca, redom izbjeglica, i raspravljaju o pitanju koje je najviše utjecalo na njihove živote i glasove: o nacionalizmu. Za jednim stolom sjede bosanski Hrvati, a za drugim bosanski Muslimani. Sve su njih 1992. susjedi Srbi protjerali iz bosanske Posavine. Muškarcima nije dopušten povratak jer se to područje danas nalazi na teritoriju republike srpske (...) Zato su svi glasovali protiv kandidata kojeg je istaknula stranka pokojnog Tuđmana (...) 'Tako dugo nestrpljivo čekamo promjenu. Nacionalizam treba odbaciti... To je jedino rješenje', pripovijeda Ivan, bosanski Hrvat, učitelj koji nije želio navesti svoje prezime. Pod Tuđmanovom vladavinom Hrvatska nije prihvaćala ključne odredbe Daytonskog mirovnog sporazuma koji je krajem 1995. dokrajčio rat u Bosni. Najistraknutija odredba bila je povratak 300 tisuća Srba i izručenje navodnih ratnih zločinaca hrvatske nacionalnosti haaškom sudu. Washington i Bruxelles inzistiraju i na zahtjevu da Zagreb prekine veze s bosanskim Hrvatima koje su podupirale njihovo čvrstorukaško stajalište prema vladi u Sarajevu. Na ovotjednim izborima kao i na parlamentarnim izborima održanim 3. siječnja hrvatski su građani u rekordnom broju glasovali za raskid s Tuđmanovom politikom, očitujući jedinstveno stajalište da su strana ulaganja i zapadne integracije nužni za izlazak Hrvatske iz krize. Životni standard i dalje opada, nezaposlenost iznosi 20 posto, a korupcija je raširena pojava. Za Zapad je ohrabrujuća bila pomirljiva retorika Mesića, Budiše i premijera Ivice Račana koji će biti na čelu buduće vlade šesteročlane koalicije. Mesić je signalizirao spremnost da izrazi dobrodošlicu srpskim izbjeglicama koji su pobjegli iz Hrvatske za vrijeme ratova u razdoblju od 1991. do 1995., uzroka raspada Jugoslavije. Ivan i ostali nadaju se da će povratak Srba omogućiti i njihov povratak. Ipak, zapadni diplomati i financijske institucije očekuju od Zagreba da riječi pretoči u djela prije no što novac počne teći. 'Želimo da pokažu stvarnu odlučnost za promjene. Imamo popis stvari koje bi po našem mišljenju mogle biti promijenjene odmah - u roku od šest mjeseci. Nijedna od njih neće biti nikakvo iznenađenje', izjavljuje jedan diplomat u Zagrebu, koji je želio ostati anoniman. Neki Hrvati uporno se nadaju da će nova politička elita istodobno iskoristiti i priliku za usađivanje demokratskih vrijednosti. 'Veliku većinu javnosti još ne brinu klasične građanske slobode već vlastiti gospodarski problemi', izjavljuje Borislav Grgin, povjesničar i član sićušne Liberalne stranke, jedne od partnera nove koalicije. 'Moramo razviti ideju da je demokratizacija važna za nas same i da nije nešto što nam Zapad nameće', tumači Grgin. Tuđmanova stranka, Hrvatska demokratska zajednica, razljutila je Hrvate poput Zdenka, uličnog glazbenika koji svira dalmatinske ljubavne pjesme unatoč ledenom vjetru i smatra da je HDZ previše arogantan, korumpiran i povezan s mafijom da bi odveo Hrvatsku u Europu i u blagostanje. 'Znali smo da se nakon rata (u Bosni) stvari ne mogu odmah popraviti. Stalno smo se nadali, ali stanje se nije poboljšavalo. Sada je vrijeme za promjenu', pripovijeda Zdenko, nespretno prebirući po žicama gitare kako bi ugrijao prste. Očekuje se da će se HDZ bez Tuđmanova vodstva rascjepkati na stranke desnog centra i ekstremne desnice. No, udaljavanje tisuća lojalnih službenika koji su zaposjeli čelne dužnosti u cijelom društvu bit će izuzetno mukotrpan proces. Dvjesto obitelji 'HDZ-ova plemstva' navodno nadzire većinu privrede. 'Kako promijeniti sustav bez revolucionarnih metoda... bit će jedno od ključnih pitanja u tranziciji', izjavljuje Davor Gjenero, politički analitičar iz Zagreba. To je dobar znak za susjednu Bosnu gdje čelnici hrvatskih, srpskih i muslimanskih zajednica i dalje opstruiraju učvršćivanje mira. 'Bude li nacionalistički pritisak smanjen na jednoj strani, druga će strana - primjerice, bosanski Muslimani - teže argumentirati da su svi Hrvati loši. Postanu li Hrvati umjereniji, Muslimani će izgubiti izliku kojom opravdavaju svoju nesuradnju', objašnjava Florian Bieber, analitičar balkanskih zbivanja na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti" na kraju članka Michaela J. Jordana.