AU 26.I.-DIE PRESSE-MESIĆ

AUSTRIJA DIE PRESSE 26. I. 2000. Stipe Mesić - čovjek koji je na juriš osvojio srca "'Bolji sam od Granića i Budiše, a ljudi to znaju'. Tom je samouvjerenošću Stipe Mesić na juriš osvojio srca Hrvata u samo trotjednoj izbornoj borbi za predsjednika Hrvatske. U ponedjeljak je Mesić dobio 41,6 posto glasova, Dražen Budiša koji je nastupio za pobjednike parlamentarnih izbora, koalicije socijaldemokrata i liberala, dobio je 28 posto. Mate Granić, u inozemstvu ugledan ministar vanjskih poslova preminulog predsjednika Franje Tuđmana, morao se zadovoljiti s 21 posto i ispao je iz utrke. Mesić i Budiša idu 7. veljače u drugi krug. Ako pobijedi Mesić, koji je 1991. pet mjeseci bio zadnji predsjednik Savezne republike Jugoslavije, postat će prvim građaninom u svjetskoj povijesti koji je izabran za poglavara dviju država. Stipe Mesić, rođen na Badnjak 1934. bio je dijete sreće. Još kao desetogodišnjak krajem rata je bio kurir Titovih partizana. Šezdesetih godina bio je velika nada KP-a: inteligentan, dobrog izgleda, športski i pristupačni pravnik i pričuvni časnik koji nije ostao dužan odgovora i razoružavao je svojom otvorenošću. G. 1966. postao je zastupnik, 1968. gradonačelnik rodnoga grada Orahovice u Slavoniji, njegovu prijaznom zavičaju gdje svaki razgovor ubrzo završava na ti i uz rakiju. Rukometaš je u trenu postao popularan. No čim je stupio na dužnost, navukao je oštre kritike. Tito se u jednom javnom govoru potužio da je mladi drug dao pristanak za osnivanje privatne tvornice u Orahovici. Tri godine kasnije, za Hrvatskog proljeća, Mesić je bio uz reformski orijentirani partijski vrh u Zagrebu. Posljedice: smjenjivanje, isključene iz partije i jednogodišnja zatvorska kazna u zloglasnom zatvoru Stara Gradiška. Njegovo je političko častohleplje bilo slomljeno: 18 je godina radio kao odvjetnik za državne tvrtke i vodio obiteljski život. Mesić je 1989. sudjelovao na osnivačkoj skupštini radikalne Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) na čelu s Franjom Tuđmanom - i drugi put postao nada: 1990. poslije izborne pobjede bio je prvi premijer slobodno izabrane hrvatske vlade. Početkom 1991. stranka ga je kao predstavnika Hrvatske poslala u državno predsjedništvo u Beograd. Kad su Srbi tjednima odbijali izabrati ga za turnusnog šefa države, za kratko je vrijeme postao slavan u svijetu. Poslije povratka u Zagreb Mesić je postao predsjednik parlamenta, no ubrzo je počelo njegovo distanciranje od stranke i Tuđmanovih autokratskih tendencija. Krajem 1994. Mesić je prekinuo s Tuđmanom zbog njegove politike u Bosni, izišao iz stranke i izgubio položaj. Utemeljio je vlastitu stranku, 'Hrvatske neovisne demokrate', no ona nije imala uspjeha. Mesić se 1997. priključio maloj narodnoj stranci koja je danas dio manjeg saveza stranaka u vladi. Mesića čine popularnim ponajprije njegove ljudske osobine: šarm i šala i opušten način, osobito u ophođenju s djecom, odudaraju od ukočenog, pametujućeg načina njegova prethodnika Tuđmana, ali i njegova konkurenta Budiše. Ne mora postati predsjednik, rekao je Mesić u izbornoj borbi, on to samo želi. Hrvati cijene što Mesić vozi golf i još stanuje u svojem starom stanu u Ilici, ulici s brojnim dućanima. A i to što je obećao da će odmah poslije promjene ustava koja treba smanjiti predsjednikove ovlasti, odstupiti i raspisati nove izbore" - piše Norbert Mappes-Niediek.