AU 18.I.-DIE PRESSE-CDU I KOHL

AUSTRIJA DIE PRESSE 18. I. 2000. Lipsali od prevelike moći "Kako se brzo pojavio u novinskim naslovima, tako je brzo opet i nestao: pojam 'sustav Kohl'. Ne zato što taj osobni imperij ne postoji, nego zato što je malo po malo obznanjena iskrivljena stvarnost daleko gora. Više se odavno ne radi samo o Helmutu Kohlu i njegovoj bilanci promašaja i zasluga, ne radi se ni o Kohlovoj kliki u CDU - radi se o samom 'sustavu Kohl'. Za ono što je po najnovijim otkrićima heski CDU radio od ranih 80-ih godina, postoji precizan pojam, naime pranje novca. To je pranje novca za zaobilaženje zakona u financiranju stranke teklo uz aktivno sudjelovanje bivšeg saveznog ministra unutarnjih poslova Manfreda Kantera, čovjeka koji je uvijek najglasnije pozivao na 'pravo i red'. Kako je duboka močvara u kojoj je CDU, moglo bi se izmjeriti po argumentima kojima se bivši heski rizničar CDU-a, princ Wittgestein, branio u jednom intervjuu: 'Nikada nismo imali novac od droge ili mita, toga kod nas nije bilo.' Razmjeri njemačke afere oko donacija stranci nameću razmišljenje o 'Tangentopoliju', škandalu podmićivanja koji je ranih 90-ih godina srušio talijansku stranačku strukturu kao da je kula od karata. I Italija je tada bila ne samo pred zadaćom da otkrije prijevare pojedinih predstavnika političke klase. Problem se sastojao u tomu da se ukloni sustav političkoga, gospodarskog i medijskog prepletanja koji je rastao desetljećima. Oni koji su skloni političke fenomene objašnjavati 'kulturama' i 'mentalitetima', mogu se čuditi što se u CDU-u nije gospodarilo drukčije nego nekada u Democrazia Cristiana. No uza sve nedvojbene razlike u mentalitetu, ne smije se previdjeti da je u obje zemlje odnos između političara i vrhunskih menadžera banaka i velikih poduzeća blizak i nezdrav. Ta je bliskost neizbježan rezultat stalne državne intervencije u gospodarski život, praksa koja se u Italiji naziva 'socijalkapitalizmom', a u Njemačkoj 'socijalnim tržišnim gospodarstvom' i koja je u obje zemlje stvorila, s jedne strane, tip 'državno orijentiranog' menadžera, a s druge strane 'gospodarski orijentiranog' političara kojemu nije problem privatnim zrakoplovom nekoga poduzeća letjeti na sastanke. Dakako - prevaranti, dobavljači oružja, korumpirani političari i poduzeća koja daju mito postoje i u zemljama u kojima politika daleko manje kondicionira gospodarstvo nego u Njemačkoj i Italiji. (...) CDU je lipsao jer je predugo imao previše moći. Opće je poznato da dugo vladanje jedne stranke nikada nije dobro. No ne treba ograničiti samo trajanje nego ponajprije opseg vlasti. Politizacija gotovo svih područja života je naime temeljno zlo. Njemačkoj u prilog govori što se u njemačkoj demokraciji nije izgubila sposobnost samočišćenja. No osim toga, Nijemci imaju malo razloga za optimizam, jer slabljenje a možda i usitnjavanje građanskoga tabora kao posljedica implozije 'sustava CDU', smanjuje izglede da se utjecaj države opet svede na razumnu mjeru" - piše Karl-Peter Schwarz.