IT-15.I.-LA REPUBBLICA-ROBERTSON-NATO

ITALIJA LA REPUBBLICA 15. I. 2000. "S Rusijom ćemo izgraditi Europu sigurnosti" "Želja za dijalogom s novim ruskim čelnikom, pouke rata na Kosovu, zapovjedništvo KFOR-a koje bi se sljedeće godine povjerilo nekom talijanskom generalu. George Robertson, Škot koji je tri mjeseca na čelu NATO-a, govori o izazovima s kojima se Atlantski savez suočava na početku novoga tisućljeća. (...) - Lord Robertson, točno prije godinu dana bili smo u ovoj istoj dvorani s Vašim prethodnikom, Javierom Solanom, raspravljući o budućnosti NATO-a uoči rata na Kosovu. Danas je rat iza nas; kako će on utjecati na budućnost NATO-a? = Ja mislim da NATO može na budućnost gledati s velikom vjerom. Savez je iz ovog iskustva izišao jasno osnažen. Bilo je mnogih koji su mislili da NATO neće preživjeti, da će se jedinstvo narušiti, da će nakon samo nekoliko tjedana prevladati razlike među nama, da će pasti djelotvornost Saveza. Milošević je, naravno, na to računao. (...) - Vi govorite o humanitarnoj intervenciji. U Europi, a poglavito u Italiji, ima ih koji još dvoje glede te definicije. Zašto je Zapad intervenirao na Kosovu, a nije u Čečeniji? = Odgovor je očit: nisam primio nikakav zahtjev za vojnu intervenciju NATO-a u Čečeniji, a mi znamo zašto. - Što to znači? = Svi priznaju da postoji jedna unutarnja kriza na sjeveru Kavkaza, unutar granica Ruske Federacije. Problem Čečenije se proširio na Dagestan. (...) Možemo se ne slagati, a mnoge zapadne vlade snažno se protive taktikama koje primjenjuju ruski vojnici u Čečniji, no sve se odvija u pozadini duboke krize jedne države. A samo stoga što se ne može intervenirati na jednom mjestu, ne znači da se ne treba intervenirati tamo gdje bi to bilo nužno u drugim dijelovima svijeta. - Kako ocjenjujete smjenu između Jeljcina i Putina? = Doprinos izgradnji odnosa s NATO-om kojega je dao predsjednik Jeljcin bio je jako snažan. Odlučio je da mora odstupiti i predati vlast predsjedniku vlade Putinu; vidjet ćemo što će iz toga izići. Ja sam zainteresiran da ponovno vratimo Rusiju u obitelj europske sigurnosti: živimo na kontinentu koji je postao jako malen, naše su sudbine međusobno povezane. A izazovi s kojima ćemo se suočiti sljedećih godina tiču se Rusije koliko i Zapada; na te izazove možemo bolje odgovoriti budemo li radili zajedno, umjesto da idemo različitim putovima. - Očekujete li poboljšanja u odnosima s NATO-om nakon Putinova uspona? = Vidjet ćete da će se sljedećih tjedana dogoditi jedna promjena, poboljšanje odnosa, i da će privremeni predsjednik Putin više gledati na dugoročan odnos s NATO-om nego na privremena neslaganja. (...) - Upravo danas je u 'Herald Tribuneu' izišao Solanin članak, koji je sada 'ministar vanjskih poslova' Unije, o obrambenoj politici EU- a. Mislite li Vi da je ispravno da Europa napravi svoju vlastitu vojsku? I kako urediti njezin suživot s NATO-om? = NATO ostaje, i mora ostati ugaoni kamen europske sigurnosti. Transatlantski odnos bio je apsolutno najvažniji za uspjeh NATO-a u prošlosti a bit će i u budućnosti. Tako je europski obrambeni i sigurnosni identitet jačanje, uspostavljanje ravnoteže unutar Saveza, a ne njegovo nadomještanje. (...) - Ako sutra dođe do nekog sukoba, recimo u Makedoniji ili na Siciliji, a Amerikanci kažu: dobro, to je europska stvar, Europa treba ići tamo, što bi se stvarno dogodilo? = Nešto takvo već se dogodilo, sjetimo se što se dogodilo 1997. u Albaniji. NATO i Amerikanci su kazali: premalena, odveć lokalna, nije prikladno da se NATO miješa u stanje poput ovoga. Pa je koalicija europskih država, predvođenih Italijom, odlučila napraviti misiju koja je postigla važne uspjehe u krizi u kojoj bi uporaba NATO-a možda bila nerazmjerna. (...) - Isključujete li mogućnost da bi NATO mogao djelovati poput globalnog stražara, intervenirati u područjima izvan njegove izvorne nadležnosti, kao u, primjerice, Istočnom Timoru? = Apsolutno nemoguće. Ne mogu zamisliti da bi NATO intervenirao u Istočnom Timoru, ili nekom drugom dijelu svijeta, nego samo na području kojega pokriva ugovor Saveza, europskom kontinentu. Naša glavna briga su ona krizna područja koja na kraju izravno dotiču zemlje NATO-a: 'kuća' i 'kućno dvorište'. Primjerice Kosovo i Balkan su u 'kućnom dvorištu' Italije: i najmanji potres u tim područjima nosi valove imigranata i izbjeglica u Italiju. I iz tog razloga, kako sam rekao u svom govoru u Aspen institutu u Rimu, moramo mnogo više gledati na prevenciju, a manje na intervenciju. (...)". Razgovarali su Marco Ansaldo i Vincenzo Negro.