US-RU-KRIZA-Ratovi-Diplomacija-Organizacije/savezi-Obrana US 20. XII. CSM RUSI SJEDINJENE DRŽAVETHE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR20. XII. 1999.Američko-ruske veze smjeraju u novi sukob"Ako je balkanski poluotok bio sigurnosno točka požara
devedesetih, područje Rusije i Kavkaza na putu su da postanu zona sukoba za sljedeće desetljeće", piše Justin Brown."Osim eskalacije rata u Čečeniji, američke dužnosnike zabrinjavaju ruski upadi u granično područje susjednih zemalja, nacionalizam u Moskvi, uspon neovisnih muslimanskih boraca i veći utjecaj Irana u naftom bogatom području Kaspijskog mora.Rastuće napetosti stižu u vrijeme kad su američko-ruski odnosi na jednoj od najnižih razina od kraja hladnog rata. Kao posljedica toga, za razliku od slučajeva Bosne i Kosova, Sjedinjene Države će vjerojatno ostati na sporednoj pruzi ako se stanje pogorša.'Ispast će da smo pobijedili u hladnom ratu, ali izgubili posthladni rat', kaže Edward Walker, izvršni direktor programa postsovjetskih studija na kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu.Jedna od najvažnijih političkih investicija predsjednika Clintona i potpredsjednika Al Gorea za njihova mandata bila je pokušaj
SJEDINJENE DRŽAVE
THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR
20. XII. 1999.
Američko-ruske veze smjeraju u novi sukob
"Ako je balkanski poluotok bio sigurnosno točka požara
devedesetih, područje Rusije i Kavkaza na putu su da postanu zona
sukoba za sljedeće desetljeće", piše Justin Brown.
"Osim eskalacije rata u Čečeniji, američke dužnosnike zabrinjavaju
ruski upadi u granično područje susjednih zemalja, nacionalizam u
Moskvi, uspon neovisnih muslimanskih boraca i veći utjecaj Irana u
naftom bogatom području Kaspijskog mora.
Rastuće napetosti stižu u vrijeme kad su američko-ruski odnosi na
jednoj od najnižih razina od kraja hladnog rata. Kao posljedica
toga, za razliku od slučajeva Bosne i Kosova, Sjedinjene Države će
vjerojatno ostati na sporednoj pruzi ako se stanje pogorša.
'Ispast će da smo pobijedili u hladnom ratu, ali izgubili
posthladni rat', kaže Edward Walker, izvršni direktor programa
postsovjetskih studija na kalifornijskom sveučilištu u
Berkeleyu.
Jedna od najvažnijih političkih investicija predsjednika Clintona
i potpredsjednika Al Gorea za njihova mandata bila je pokušaj
poboljšavanja veza s Rusijom i istovremenog uspostavljanja većeg
utjecaja u Kavkazu, teško pristupačnoj regiji bogatoj prirodnim
resursima.
Sad je dobar dio tog poništen, kažu analitičari. Kao prvo, prema
američkim dužnosnicima, ruski napad na Čečeniju doima se poput
podužeg rata koji Moskva ne može dobiti i koji može samo pridonijeti
nestabilnosti u regiji.
Iako je Rusija možda kadra udarati čečenske gradove bombama i
napredovati na kopnu tenkovima, ona gubi dugoročnu sposobnost
utjecanja na sve radikalniju muslimansku republiku, kažu
analitičari. U tom procesu iscrpljuje i svoje gospodarstvo. (...)
Nadalje, druge zemlje u regiji, posebno Gruzija i Azerbajdžan, žale
se na upade Rusa u njihova granična područja i destabiliziranje
njihovih unutarnjih poslova.
U petak su gruzijski dužnosnici optužili Ruse za treći upad u svoje
granice, u kojem su helikopteri ušli u Gruziju i bacili bombe u
blizini sela Šatili. Gruzijci također optužuju Ruse da stoje iza
pokušaja atentata na njihova predsjednika Eduarda Ševarnadzea, što
Moskva poriče.
'U Gruziji postoji velika količina nelagode', kaže dužnosnik
američke vlade. 'Učinili smo sve što možemo da pomognemo toj
zemlji, a (problemi s Rusijom) rade protiv toga.'
No možda još više obeshrabruje, kažu analitičari, političko
ozračje u Moskvi. Pred izbore, ruski političari se razmeću
nacionalističkom retorikom, pozivaju na povratak vremena kad je
Rusija bila velika sila, i potiču val protuzapadnoga
raspoloženja.
Intervencija NATO-a u Jugoslaviji još je svježa u njihovu sjećanju,
i služe se njome da bi opravdali svoju intervenciju u Čečeniji.
Elita u Moskvi i St. Petersburgu već godinama odnosi se s prjezirom
prema Sjedinjenim Državama, ali tek sad je taj antagonizam prešao
na ostatak stanovništva, kaže Fiona Hill, direktorica zaklade
Eurasia, koja pruža pomoć regiji.
Ona kaže da se istovrsni osjećaj razvija i u Washingtonu. 'Postaje
nepopularno govoriti o uključenju Rusije', kaže ona. 'Primjećujem
istu vrst proturuskog raspoloženja ovdje, kao i protuameričkog u
Moskvi.'
Dok Rusija traži novi identitet, a njezino gospodarstvo postiže
neke male dobitke zbog nedavnog rasta cijena nafte, zapadna
međunarodna zajednica vjerojatno ima manje utjecaja.
To je stajalište dokazao ruski odgovor na pokušaje OESS-a da
promatraju stanje u Čečeniji. Ruski dužnosnici nisu dali OESS-u
puni pristup regiji i rekli su da međunarodno tijelo, koje broji 54
zemlje članice a Rusija je jedna od njih, nema jurisdikcije u
unutarnjem napadu protiv, kaže Moskva, 'terorističkih bandita.'
Nadalje, predsjednik Jeljcin upozorio je međunarodnu zajednicu da
je Rusija još uvijek nuklearna sila i da ju ne treba omalovažavati.
Americi je u pitanju sigurnosti i Rusije glavno osigurati da su
njezine nuklearne zalihe zaštićene. No sukobi koji se razvijaju
mogli bi ugroziti nekoliko programa ruskog razoružanja.
Novo stajalište Moskve već utječe na Muslimane u susjednim
državama, kažu analitičari, i vodi ponovnom stvaranju islamskih
boraca za koje se smatra da su došli pod utjecaj susjednog Irana. U
najgorem slučaju, moglo bi doći do rasta terorizma u toj veoma
nemirnoj regiji. (...)"