PATOGRAFIJA: OD ČEGA JE IZDAHNUO ISUS KRIST?

ZAGREB, 11. siječnja (Hina) - Koji je medicinski uzrok Kristove smrti? Rimski mu je vojnik kopljem probio pluća i srce kada je Isus, prema evanđeljima, bio već mrtav. Rane na rukama i nogama bile su zabrtvljene klinovima i nisu mogle biti uzrokom iskrvarenja. Od čega je onda izdahnuo? Na ovo pitanje, u svojevrsnoj 'patografiji Kristovoj' pokušava iz medicinskog pogledišta odgovoriti bračni parHoloubek koji je rezultate svojih istraživanja objavio u američkom časopisu 'The Linacre Quarterly'. L#L Suvremena medicinska istraživanja Isusove agonije i smrti započeo je 1931. Pierre Barbet, zamoljen da istraži znamenito 'Torinsko platno', piše, pozivajući se na američki časopis, A. Švajger u 'Liječničkim novinama'. Ta i kasnija istraživanja obradili su profesori kliničke medicine - bračni par Holoubek. O svojim nalazima držali su predavanja tijekom 35 godina. Poslužili su se opisima agonije i smrti iz četiri evanđelja, povijesnim podacima o mučenjima i pogubljenjima u Rimskom carstvu, te podacima o torturama iz koncentracijskih logora u I. i II. svjetskom ratu. Provedeni su i etičko-medicinski prihvatljivi opiti na dobrovoljcima. Bračni par Holoubek, navodi da su razapinjanju na križ prethodili različiti oblici mučenja, obično bičevanje, ali ne do smrti, jer je osuđenik morao umrijeti "sramotno" na križu. Pojedinosti o zbivanjima od Judina poljupca do Golgote, različito su opisane. Evanđelisti Matej, Marko, te osobito Luka, opisuju Isusovu duševnu borbu po završetku Posljednje večere uz opis "neurovegetativnih simptoma". Luka opisuje "krvavi znoj", rijetku pojavu primjesa krvi u znoju, poznatu u medicini kao "hematohidroza". Prema onomu što se zna o postupcima rimskih vojnika, najvjerojatnije je da su oni Kristu nakon uhićenja uvrnuli ruku na leđa, te mu nagazili na stopala onesposobljavajući ga za bijeg. Put koji je Krist s trnovom krunom, gladan i žeda, te mučen morao prevaliti od uhićenja do stratišta na Golgoti iznosi oko tri kilometra. Oko 300 metara morao je prevaliti s poprečnom gredom križa na plećima. Prikaz Križnog puta s nošenjem cijelog križa pojavio se u kršćanskoj ikonografiji tek u Srednjem vijeku. Prije pribijanja na križ bio je krajnje iscrpljen. Osim smanjenja krvi u žilama (hipovolemija), za pretpostaviti je da je došlo do ubrzanog rada srca (tahikardija) i ubrzanog disanja (tahipneja). Nakon pribijanja na križ uz jaku bol javili su se i poremećaji disanja, koji su postupno doveli do smrti. Naime, zapisano je, u raspetom položaju nemogućom postaje uporaba mišića prsnog koša za izvođenje prirodnih pokreta disanja. Sve otežanije disanje dovelo je kod Krista do šoka: pad krvnog tlaka, tahikardija, slabljenje kontrakcije mišića, slabljenje srčanog mišića, poremećaj srčanog ritma, plućni edem... Jako izražena aritmija dovodi do srčanog zastoja kao konačnog uzroka smrti. Ova medicinska rekonstrukcija umiranja na križu Isusa Krista zorno prikazuje svu težinu agonije raspetog Bogočovjeka, zaključuje bračni par Holoubek. (Hina) ld ld