IT-HR-izbori-stranke IT-5.I.-AVVENIRE-HRV. NIJE SRBIJA IZBORI ITALIJAAVVENIRE5. I. 2000.Zašto Hrvatska nije Srbija"Pravi gubitnik na hrvatskom glasovanju je mišljenje, snažno zastupljeno u mnogim zapadnim državnim upravama, da između
Hrvatske i Srbije i ne postoje razlike. Ista mutna balkanska pašta, ista smjesa autokracije, etnicizma i nacionalističkoga bijesa, govorila je ta teza (koju je dobro predstavljao lord Carrington, opunomoćenik UN-a u tužnim godinama: 'Oni se samo žele međusobno klati'). Međutim, dok Beograd zadržava svoga čvrstorukaškog čovjeka koji mu je podario desetljeće poraza, bijede i teritorijalnog smanjivanja, pogledajte što se dogodilo u Zagrebu.Čim je pokopan opterećujući i nužni Tuđman (napokon, ipak je ostvario povijesni san svojega naroda, neovisnost), Hrvati su odlučno okrenuli leđa stranci oca domovine, i na vlast doveli lijevu oporbu.Čini se s radošću. Novinar nikada ne bi trebao citirati taksiste, zlouporabljen vox populi. No ne mogu izbjeći iskušenju da prepričam kako se jučer smijao jedan zagrebački taksist: 'Vidjet ćete kolone crnih mercedesa u bijegu prema granici'. Aludirao je na profitere
ITALIJA
AVVENIRE
5. I. 2000.
Zašto Hrvatska nije Srbija
"Pravi gubitnik na hrvatskom glasovanju je mišljenje, snažno
zastupljeno u mnogim zapadnim državnim upravama, da između
Hrvatske i Srbije i ne postoje razlike. Ista mutna balkanska pašta,
ista smjesa autokracije, etnicizma i nacionalističkoga bijesa,
govorila je ta teza (koju je dobro predstavljao lord Carrington,
opunomoćenik UN-a u tužnim godinama: 'Oni se samo žele međusobno
klati'). Međutim, dok Beograd zadržava svoga čvrstorukaškog
čovjeka koji mu je podario desetljeće poraza, bijede i
teritorijalnog smanjivanja, pogledajte što se dogodilo u Zagrebu.
Čim je pokopan opterećujući i nužni Tuđman (napokon, ipak je
ostvario povijesni san svojega naroda, neovisnost), Hrvati su
odlučno okrenuli leđa stranci oca domovine, i na vlast doveli
lijevu oporbu.
Čini se s radošću. Novinar nikada ne bi trebao citirati taksiste,
zlouporabljen vox populi. No ne mogu izbjeći iskušenju da prepričam
kako se jučer smijao jedan zagrebački taksist: 'Vidjet ćete kolone
crnih mercedesa u bijegu prema granici'. Aludirao je na profitere
iz HDZ-a, nacionalne stranke, koja je zadržavala vlast deset
godina. Koji sada imaju razloga smatrati se kazneno gonjivi. U
Beogradu, crni mercedesi nastavljaju juriti nepromijenjenom
arogancijom, puni Miloševićevih rođaka, njegovih profitera,
psihopata i ratnih zločinaca koji su postali milijarderi. Umjesto
toga je u Hrvatskoj jedan stari političar, kao Stipe Mesić, još dok
su birališta bila otvorena, govorio: 'Treba preispitati
privatizacije, kako su one obavljene u ovom desetljeću'.
Hrvatska, dakle, nije druga Srbija. Iz istog dubokog razloga zbog
kojega, unatoč svemu, Tuđman nije bio drugi Milošević: zato što
Hrvatska 'želi' biti Europa, dok je Srbija odbija. Ući u NATO, ući u
Europsku uniju, bila je težnja staroga komunističko-
nacionalističkoga hrvatskog generala: i to je na neki način
spriječilo razvoj prema najodvratnijim zločinima, kojima se
Miloševićeva Srbija prepustila bez zadrške. To, naravno, nije
dovoljno. U Tuđmanovu desetljeću postoje mrlje, uništenje Mostara,
diskriminacija manjina, želja da se podijeli Bosna s Miloševićem.
Upravo je stoga Hrvatska, koja želi biti Europa, okrenula stranicu,
nad još nepokopanim Tuđmanovim tijelom.
Sada na vlast dolaze bivši komunisti; sociolog Ivica Račan,
pobjednički vođa socijaldemokratske stranke (SDP), bio je
posljednji čelnik hrvatske komunističke partije sve do 1990. No još
je jednom pašta drugačija, drugačiji je jezik. Račan je najavio
'potpunu suradnju s Haaškim sudom', kojemu su Tuđman i njegova
stranka oklijevali predati hrvatske zločince iz prljavoga
balkanskog rata. Isto tako je najavio da novi sastav više neće
podupirati hrvatske secesioniste iz Hercegovine, koje je Tuđman
podržavao u njihovim ciljevima podjele Bosne. I može mu se
vjerovati, sve dok se ne dokaže suprotno. Upravo su bivši
komunisti, u Hrvatskoj bili najmanje zaraženi zloćudnom etničkom
groznicom. A taj europeizam nije zapovijed s visoka: to je želja
naroda, štoviše sačinjava nacionalni identitet, kao što se to
izražava od mitteleuropskoga Zagreba do mediteranskoga Splita.
Katoličanstvo u tome pomaže. Pomaže želju za modernizacijom,
odnosno pravom na slobodu i blagostanje, tako živu na dalmatinskoj
obali. Stoga, premda su za novu Hrvatsku teškoće velike,
nezaposlenost od 20 posto, titoističko naslijeđe koje je ostavilo
traga upravo u mentalitetu, krvavo balkansko 'iskušenje', sa
svojim fašistoidnim sugestijama, koje su potaknule upravo ratne
nužnosti, treba biti optimističan. I Hrvatima zaželjeti
dobrodošlicu u 'našu' Europu", piše Maurizio Blondet.