IT-5.I.-REPUBBLICA- IZBORI-RAMPOLDI

ITALIJA LA REPUBBLICA 6. I. 2000. Hrvatska, završava era mržnje - glasovanje kažnjava nacionalizam "Prvi put od kraja Jugoslavije jedan nacionalistički i etnički režim katastrofalno gubi izbore, a s njima i vlast u zemlji. Tuđmanova stranka s izbora izlazi prepolovljena. (...) Njezin pad podudara se s trijumfom socijaldemokratske stranke prema kojoj se usmjeravalo aktivno navijanje socijalističke internacionale. I taj potres daje krila nadi da se neće samo u Hrvatskoj zaključiti desetljeće obilježeno etničkim čišćenjima, hordama domoljubnih ubojica i niskostima gomila koja su obožavale Vođe. Zora hrvatske demokracije neće propustiti ohrabriti svojim odsjajem one koji su u Srbiji, a poglavito u Bosni, bili zgaženi shemom etničkog sukoba. Nacionalistička plima konačno se - čini se - povlači. No kako nas sada podsjeća pobjednik izbora, Ivica Račan, red je na Washingtonu i Europi lijevih centara da iskoriste veliku priliku kako bi bivšim Jugoslavenima pokazali kako Zapad zna pomoći onima koji se vrate razumu. (...) 'Ako postanem premijer (kako jednoglasno govore predviđanja), otići ću u jasenovački konclogor, kako bih odao počast uspomeni na Srbe, Rome i antifašiste koje su tamo istrijebile ustaše'. Bio bi to dobar uvod. Zvučao bi konačno kao jedna prijateljska poruka srpskom javnom mišljenju. Označio bi prekid kontinuiteta s Tuđmanovom erom, koji je, u svojim povijesnim radovima, nastojao minimalizirati genocid. I pokazao bi da je antifašizam genetska baština nove Hrvatske, kao što je i u baštini ove socijaldemokratske stranke nastale 1990. iz jedne frakcije jugoslavenske komunističke partije. Sve to daje nadu u lančanu reakciju u bivšoj Jugoslaviji, simetričnu, ali obrnutu od lančane reakcije koja je krajem osamdesetih proizvela etničke nacionalizme. Shvatljiva je hladnoća kojom je jučer Miloševićev glasnogovornik prokomentirao hrvatske izbore: sada je srpski nacionalizam konačno ostao siroče bez potrebnog neprijatelja, bez svog osnovnog razlog postojanja. (...) Račan je znao čekati, i s dobrim osjećajem za trenutak stvorio je koaliciju s jednom umjerenom, nenacionalističkom strankom. Istovremeno je kao pojačanje pozvao duha dragog umirovljenicima, Tita, uzevši za novog člana maršalovu unuku, lijepu Sašu Broz. Ići će u jasenovački logor, ali i u Bleiburg, tamo gdje je Tito bez suđenja masakrirao ne samo Pavelićeve ustaše nego i mnoge nevine uvućene u bijeg. Neće to biti oportunistički čin, jer je i on sam pretrpio nepravdu. Njegov je otac bio prvo zarobljenik nacista, jer je bio u dodiru s jednom njemačkom skupinom otpora, a potom komunist jer je odbio služiti režimu. 'Vidite, da sam dopustio prošlosti da me pregazi, ne bih nikada izabrao ljevicu. Međutim, sam slijedio pouku jednoga svećenika mog prijatelja, Luke Vincetića, kojemu su oca strijeljali partizani: Nikada nemoj gledati svijet iz svojeg dvorišta.' Najavio je drakonske mjere za spas gospodarstva, uključujući i smanjenja troškova u policiji i oružanim snagama, no zna da mu je nužna potpora Zapada. I nije siguran, kaže, da su zapadnjaci riješili prazninu u strateškom razmišljanju koju su na ovom području pokazali u proteklom desetljeću. Drži do talijanske potpore i podsjeća nas da je njegova stranka već 1990. izrazila žaljenje radi prislinog egzodusa Talijana iz bivše Jugoslavije. Vjeruje da ta zbivanja hrane nepovjerenje talijanske desnice prema Hrvatskoj: nepovjerenje koje uzvraća. 'No dopustite mi ponoviti: siti smo tih starih sukoba'", piše Guido Rampoldi.