IT-30.XII.LA STAMPA- EURO I EUROPA

ITALIJA LA STAMPA 30. XII. 2001. Euro je tu, Europa još ne "Euro je tu, Europa još nije. Pred veliku novogodišnju revoluciju, kretanje od ove jednostavne izjave može poslužiti kako bi se dobro procijenio doseg promjene, uvidjele njene granice i, poglavito, ne bi dalo jedinstvenoj valuti zadaće koje ne bi mogla preuzeti. (...) Novi početak, s rađanjem ustavotvorne skupštine koja prati dolazak eura i ima zadaću stvaranja zajedničke Povelje načela i vrijednosti, nije uspio ukloniti rivalitete, ljubomore, nacionalna veta, ni sustav odlučivanja utemeljenog na jednoglasnosti (...). Zadaća na koju se spremaju Giscard, Amato i Dehaene je golema. Sama zamisao o nekom mister Europi, predsjedniku cijele Unije kojega bi danas biralo 300 milijuna birača, a sutra, sa širenjem na istok, gotovo 400, sugestivna je i snažno simbolička (iako ne uključuje složenu gradnju novog ustava) no već je predodređena nositi se sa složenim izbornim sustavima nacionalnih interesa i povijesti, političkim obiteljima i koalicijama koje se sučeljavaju i taktički miješaju u europskom parlamentu. Francuska, Njemačka, Italija i Engleska zemlje su koja svaka broji 60 milijuna građana (više-manje 40 milijuna birača) koji su već naviknuti na većinski sustav i demokratsko uspoređivanja smjena. Nitko nije u stanju predvidjeti na koji bi način mogli utjecati novi Europljani s istoka. Granice europske obrane dramatično su stavljene u iskušenje rata protiv terorizma i intervencijom u Afganistanu. Paradoks Europe koju vojno (i diplomatski) vodi Blair, iz unije najizdvojeniji čelnik, već je naglasio pojedinačna ustručavanja, opterećena starim (i podvojenim) odnosom kompromisa s tamnim zonama arapskog svijeta, uz snažne muslimanske zajednice nazočne u Francuskoj, kao i u Njemačkoj i Italiji, s utjecajem tradicionalnog katoličkog i vatikanskog ekumenizma, koji priznaje legitimnost odgovora na terorizam i pokolje, ali odmah upozorava, s Papom, dok rat još traje, da 'nema pravde bez oprosta'. I napredci na polju nadnacionalnog pravosuđa otplaćuju dug novostima na međunarodnom polju. Sudi se Miloševiću u Haagu, no potom se svađa oko uhidbenog naloga, u parlamentu u Strasbourgu osporava se talijanski zakon o sudovima, nema dogovora ni oko europskih potvrda. Potrebe za većom sigurnošću uslijed eskalacije terorizma sukobljavaju se sa slobodom novih granica uvedenom schengenskim sporazumom. (...) U godišnjem dobu koje je tragično počelo atentatom 11. rujna, svijet se pokazao bržim, Rusija spremnija pružiti ranjenoj Americi, Kina pozorna. Samo je Europa stupala na mjestu. Možda se ideja po kojoj će se od dolaska jedinstvene valute upravljati tehnokratski, ideja o zajedničkom tržištu i političkim vlastima nadređenima nacionalnim politikama, pokazala iluzijom. Možda je tako moralo biti. No to je prava pouka eura. Samo snažna europska disciplina, strog put, nepromjenjivi ciljevi, mogu opet uvjeriti europske vlade da se odreknu svojih egoizama, stave na ispit, ponovno nađu zanos. Kako bi dali najbolje od sebe, kako je to učinila Italija, iznenadivši samu sebe, da bi ušla u euro, piše Marcello Sorgi.