CH-YU-STUDIJE-Politika ŠV 19. XII.-NZZ-KOŠTUNICA JE VELIKOSRPSKI NACIONALIST ŠVICARSKANEUE ZUERCHER ZEITUNG19. XII. 2001.Vojslav Koštunica - vječni nacionalist"U jesen prije godinu dana pojavio se kao dar s neba. U inozemstvu jedva
poznati Vojislav Koštunica na zaprepaštenje mnogih uspio je u Beogradu sa svojom neznatnom Srpskom demokratskom strankom smijeniti Miloševića kao predsjednika Jugoslavije. Uz olakšanje zbog nekrvave promjene vlasti do sada je propušteno pomnije promotriti Miloševićevog nasljednika. Američki politolog i poznavatelj Balkana Norman Cigar sada je darovanom konju pogledao u zube. Njegov rezultat na beogradskoj političkoj pozornici neće nikoga iznenaditi, u inozemstvu bi naprotiv trebalo pozorno poslušati njegovu studiju koju vrijedi pročitati: Koštunica je nepopravljivi nacionalist. Dok je za Miloševića nacionalizam uglavnom bio sredstvo očuvanja vlasti, njegov nasljednik je nacionalist iz uvjerenja koji se nikada nije distancirao od difuznog velikosrpskog razmišljanja. Njegov nacionalizam naziva prosvijećenim i demokratskim, otprilike kakav dolazi do izražaja u kasnim Solženjicinovim rukopisima. Čini se da je Koštunici promaknula činjenica da se Rus svojim kasnim ksenofobnim i
ŠVICARSKA
NEUE ZUERCHER ZEITUNG
19. XII. 2001.
Vojslav Koštunica - vječni nacionalist
"U jesen prije godinu dana pojavio se kao dar s neba. U inozemstvu
jedva poznati Vojislav Koštunica na zaprepaštenje mnogih uspio je u
Beogradu sa svojom neznatnom Srpskom demokratskom strankom
smijeniti Miloševića kao predsjednika Jugoslavije. Uz olakšanje
zbog nekrvave promjene vlasti do sada je propušteno pomnije
promotriti Miloševićevog nasljednika. Američki politolog i
poznavatelj Balkana Norman Cigar sada je darovanom konju pogledao u
zube. Njegov rezultat na beogradskoj političkoj pozornici neće
nikoga iznenaditi, u inozemstvu bi naprotiv trebalo pozorno
poslušati njegovu studiju koju vrijedi pročitati: Koštunica je
nepopravljivi nacionalist. Dok je za Miloševića nacionalizam
uglavnom bio sredstvo očuvanja vlasti, njegov nasljednik je
nacionalist iz uvjerenja koji se nikada nije distancirao od
difuznog velikosrpskog razmišljanja. Njegov nacionalizam naziva
prosvijećenim i demokratskim, otprilike kakav dolazi do izražaja u
kasnim Solženjicinovim rukopisima. Čini se da je Koštunici
promaknula činjenica da se Rus svojim kasnim ksenofobnim i
ultrancionalističkim djelima posve dikreditirao na Zapadu.
Koštunica koji potječe iz kršne protukomunističke obitelji kao 30-
godišnjak diplomirao je 1974. ustavno pravo, ali je još iste godine
izgubio mjesto na beogradskom sveučilištu. Za njega je bilo kobno
što se otvoreno postavio protiv ustava kojega je Tito uveo iste
godine. Taj je ustav Kosovu i Vojvodini dao veću autonomiju.
Zajedno sa Zoranom Đinđićem Koštunica je 1989. utemeljio
Demokratsku stranku koju je poslije tri godine napustio u svađi.
Pokret koji je pokrenuo nazvao je Srpska demokratska stranka (DSS).
Obznanjeni cilj stranke bilo je stvaranje velike Srbije. Njoj bi
pripadale sve zemlje gdje su živjeli Srbi, bez obzira jesu li tamo
većina. Republičke granice Titove Jugoslavije Koštunica je držao
nepravednima i da ponajprije zakidaju Srbe. U platformi DSS
zahtijeva 'duhovnu obnovu srpske nacije kako bi se iskorijenile
praznina i nacionalna ravnodušnost koje su proizišle iz godina
komunističke vladavine i iluzije jugoslavizma.'
Koštunica je otvoreno zastupao teritorijalnu ekspanziju Srbije. U
bosanskom ratu proglašenu Republiku srpsku nazivao je drugim
plućima Srbije, da je Srbija bez nje invalid. Predbacio je
Miloševiću da je potpisivanjem Daytonskoga sporazuma izdao Srbe
zapadno od Drine. Sa srpskim vođom Karadžićem održavao je dobre
odnose i javno ga nazivao čovjekom zdrave nacionalne supstancije.
Čak i nakon što se dokazi o koncentracijskim logorima u Bosni više
nisu mogli ignorirati, Koštunica je govorio o propagandističkim
lažima. Kritičko i odbojno držanje prema haaškomu sudu stoga ne
čudi. Još prije nešto više od godine dana Koštunica je u jednom
interviewu izrazio žaljenje da bi se srpsko stanovništvo Bosne
moglo raspasti u amorfnoj nedržavnoj masi kojom upravlja NATO.
Stoga ni dalje ne čudi što je kao predsjednik u ožujku 2001. s
bosanskim Srbima sklopio sporazum o gospodarskim, političkim i
vojnim posebnim odnosima. Jer time nije doduše prekršio Daytonski
sporazum, no dao je poticaj onim raskoljenim snagama u Bosni koje
zapadne države već šest godina pokušavaju neutralizirati uz
beskrajne financijske izdatke.
Kao pragmatičar jugoslavenski se predsjednik pokazao poslije
srpskog poraza na Kosovu. Jednom je talijanskom radijskom
izvjestitelju izjavio da se treba prilagoditi promijenjenom
svjetskom stanju, liječiti rane i poštovati stvarnost. U to ubraja
hegemoniju SAD-a koji je velikim dijelom pridonio patnji
stanovništva Srbije. U raznim izjavama Koštunica je svoju zemlju
nazivao malom velikom silom. Opis koji svjedoči ili o željama ili o
groteskno pogrješnoj procjeni. Predočena studija ne odgovara
jednoznačno na pitanje je li jugoslavenski predsjednik sposoban za
svladavanje krize. No jasno dolazi do izražaja da zapravo stoji na
putu reformskom procesu koji je Srbiji žurno potreban. Ili drukčije
rečeno: za Miloševićevo svrgavanje Koštunica je bio potreban, za
budućnost Srbije nije", piše novinar lista Wok.