IT-integracije-terorizam-nacije-Politika IT-17.XII.CORRIERE-IDENTITET SE TRAŽI POD ZASTAVOM ITALIJACORRIERE DELLA SERA17. XII. 2001.Kada nas ponos zastavom štiti više od satelita"Hoće li napad na Tornjeve blizance imati učinak koji će
dugo trajati? Svi kažu da neće. Ja, međutim, mislim da hoće, jer je ubrzao jednu promjenu koja je već u tijeku. Dolazimo iz dugog destruktivnog procesa. Počevši od 68., sa seksualnom revolucijom, kritikom kapitalizma, države, škole, obitelji, braka, osjećaja. Potom je došao kulturalni relativizam i, poglavito u Italiji, političko nasilje, na granici građanskog rata.Unatrag nekog vremena obični ljudi osjećaju potrebu za obnovom, da nađu čvrste temelje, vrijednosti. Nisu bili toga u potpunosti svjesni jer je službena kultura ostala ona iz prethodnih desetljeća. Napad na Tornjeve blizance narušio je ravnotežu.. Amerikanci su našli jedinstvo oko svoje zastave, ponos svojim tradicionalnim vrijednostima. (...) U kontinentalnoj Europi proces je u kašnjenju, ali ide u istom pravcu. To pokazuju posljednja glasovanja u Italiji i Danskoj.(...)Ponovno postaje središnja stvar biti čovjekom. Od atentata se ne može štititi samo satelitima. Upravo su nam islamski
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
17. XII. 2001.
Kada nas ponos zastavom štiti više od satelita
"Hoće li napad na Tornjeve blizance imati učinak koji će dugo
trajati? Svi kažu da neće. Ja, međutim, mislim da hoće, jer je
ubrzao jednu promjenu koja je već u tijeku. Dolazimo iz dugog
destruktivnog procesa. Počevši od 68., sa seksualnom revolucijom,
kritikom kapitalizma, države, škole, obitelji, braka, osjećaja.
Potom je došao kulturalni relativizam i, poglavito u Italiji,
političko nasilje, na granici građanskog rata.
Unatrag nekog vremena obični ljudi osjećaju potrebu za obnovom, da
nađu čvrste temelje, vrijednosti. Nisu bili toga u potpunosti
svjesni jer je službena kultura ostala ona iz prethodnih
desetljeća. Napad na Tornjeve blizance narušio je ravnotežu..
Amerikanci su našli jedinstvo oko svoje zastave, ponos svojim
tradicionalnim vrijednostima. (...) U kontinentalnoj Europi
proces je u kašnjenju, ali ide u istom pravcu. To pokazuju
posljednja glasovanja u Italiji i Danskoj.(...)
Ponovno postaje središnja stvar biti čovjekom. Od atentata se ne
može štititi samo satelitima. Upravo su nam islamski
fundamentalisti koliko znače vjera i hrabrost, tehnologija, koliko
god važna, samo je sredstvo. Potrebno je inteligentno djelovanje,
razumijevanje, sposobnost uvjeravanja, moralna snaga.
Svijetu smo dali gospodarsko jedinstvo, ne moralno. Razlike
ostaju, produbljavaju se. Islamski fundamentalistički pokret nas
mrzi i želi nas uništiti. Između njegovih i naših načela stoji
nepremostivi ponor. Ono što ostaje od naše kršćanske svijesti ne
dopušta da se obruši zrakoplov pun putnika na jednu civilnu zgradu.
Ne prihvaća kulturu koja reže ruke lopovima i kamenuje silovanu
ženu.
Prisiljeni smo pitati se: 'Tko smo? Koje su uistinu važne stvari za
nas?' Rasizam s time nema nikakve veze. To je pitanje o tradicijama,
vrijednostima koje želimo sačuvati. Razumijemo da je samo ovdje u
Europi rođena demokracija, da je samo ovdje u Europi rođeno
razdvajanje države i vjere, razdvajanje zakona i morala, javnog i
privatnog. Da, u našoj dubini, imamo načela poput 'voli bližnjeg
svoga kao sebe samog', dakle i nevjernike, neprijatelje. Pa i kada
ih ne primjenjujemo osjećamo krivnju. A oni? Mi smo osvojili
slobodu govora i vjere, obranili smo je od marksističkih i
nacističkih totalitarizama. No što činiti, kako se ponašati prema
islamskim ili kineskim totalitarizmima?
Slijedećih će godina doći do procvata filozofskih, povijesnih,
vjerskih studija, jer moramo ponovno izabrati naše vrijednosti i
naš identitet. Uviđamo da postoje velike razlike i među nama
Europljanima. Shvatili smo da nije dovoljno biti gospodarski
ujedinjen i upravljan od bruxelleskih birokrata i udaljenih
političara koje ne poznajemo i koji ne poznaju nas. Težimo se naći u
bratskoj zajednici. No moramo naći zajedničke moralne temelje kako
bi je stvorili", piše Francesco Alberoni.