IT 12.XII.CORRIERE-TERORIZAM, SIGURNOST I VLAST

ITALIJA CORRRIERE DELLA SERA 12. XII. 2001. Sigurnost stoji, u slobodi "Afganistanski sukob nije završio. Osama bin Laden je još uvijek slobodan, predsjednik Bush ne prestaje ponavljati svojim sunarodnjacima da će rat protiv terorizma biti dug, a neki u Washingtonu htjeli bi iskoristiti prigodu da poravnaju ostavljene račune posljednjeg desetljeća sa svim 'odmetničkim državama', od Iraka do Sjeverne Koreje. (...) U glavnim zapadnim demokracijama kraj hladnog rata proizveo je neke rezultate koje bi ekonomisti nazvali strukturalnim. Gotovo sve zemlje bitno su umanjile svoje vojne troškove. Obavještajne službe izgubile su neprijatelja, prestale su novačiti agente na terenu i uglavnom su se posvetile gospodarskom uhođenju. Oslobođeno obveze da se čuvaju od vanjske prijetnje vlade su napravile korak unatrag i pustile su da teren sve više zauzimaju snage tržišnog gospodarstva, i gomila građanskih, humanitarnih, ekoloških pokreta.(...) Nakon 11. rujna mnoge su vlade uvelike ponovno uzele prostore koje su prepustile društvu. U Americi je ustanovljeno izvanredno vojno sudstvo koje će djelovati bez jamstava 'pravednog procesa'. Sudovi za useljeništvo moći će vijećati iza zatvorenih vrata. FBI je uhitio tisuće osoba i dao je malo vijesti o rezultatima istraga. Bush je osobno zabranio neke dobrotvorne islamske organizacije čije suučesnišvo i odgovornosti za sada nitko nije dokazao na sudu. U Velikoj Britaniji u međuvremenu je vlada ozakonila neku vrstu uhićenja na neodređeno vrijeme, koje se može obnavljati svakih šest mjeseci. Nema zemlje u Europi, s druge strane, u kojoj se zakoni o useljeništvu ne primjenjuje strože, a obavještajne službe ne uživaju veće ovlasti. Čak i stvaranje europskog pravosudnog prostora i prihvaćanje uhidbenog naloga kojega bi priznavale članice Unije (što je temeljna potreba za budućnost Europe) izgleda da dolazi žurbom koja riskira putem zapostaviti neke od glavnih prerogativa pravne države. Neke od tih mjera korisne su i nužne. Druge izgledaju uglavnom diktirane željom državnog nadoknađivanja u pokušaju vraćanja izgubljenog terena. Mnogi pokreti devedesetih godina izgledali su mi pretjerani, utopistički, hiroviti i katkada opasni jer su bili predodređeni učiniti da se zapadnim društvima više ne može upravljati. Danas se pitam nije li se ta tendencija pregrubo izokrenula, i ne treba li od sada pa dalje stražariti nad našim pravima. Prema terorizmu se treba odnositi kao prema neprijatelju, a ne treba biti korišten kao izgovor", piše Sergio Romano.