EKSPLOZIJA METANA ZAGRIJALA PRETPOVIJESNU ZEMLJU

ZAGREB, 11. prosinca (Hina) - Eksplozija goleme količine metana koji je bio zamrznut ispod morskog dna zagrijala je Zemlju za 7 Celzijevih stupnjeva prije 55 milijuna godina, pokazalo je najnovije istraživanje NASA-e. #L# Znanstvenici su upotrijebili podatke dobivene kompjutorskom simulacijom paleoklime kako bi bolje objasnili ulogu metana u klimatskim promjenama. Iako se većina istraživanja stakleničkih plinova usredotočila na ugljični dioksid, metan je 20 puta jači kao sredstvo koje nosi toplinu u atmosferi, ističe se u priopćenju NASA-ina Centra za svemirska istraživanja Goddard. U posljednjih 200 godina atmosferski se metan više nego udvostručio kao posljedica raspada organskih tvari u močvarama te ljudskog zagađivanja, odnosno ispusta iz plinovoda, iskopavanja ugljena te povećanja irigacije. No, postoji još jedan izvor metana, a to je raspadanje organskih tvari u oceanskim sedimetima, zamrznutim u depozitima ispod morskog dna. "Danas znamo da su i ostali staklenički plinovi, osim ugljičnog dioksida, važni za klimatske promjene", kazao je Gavin Schmidt, glavni autor studije i istraživač NASA-ina Instituta za svemirska istraživanja Goddard te Centra za klimatska istraživanja sveučilišta Columbia. "Ovo bi nam istraživanje moralo pomoći u kvantitativnom utvrđivanju njihove važnosti u prošlosti te procjeni njihovih efekata u budućnosti." Općenito, niske temperature i snažan pritisak čine metan ispod morskog dna stabilnim. No, možda nije uvijek bilo tako. Razdoblje globalnog zagrijavanja zvano kasni paleocenski termalni maksimum (LPTM) dogodilo se prije oko 55 milijuna godina i trajalo oko 100.000 godina. Najnovija teorija povezala je to razdoblje s eksplozijom golemih količina metana koji je bio smrznut ispod morskog dna, što je izazvalo zagrijavanje Zemlje. Možda je pomicanje zemljine kore, poput Indijskog podkontinenta, uzrokovalo tu eksploziju, što je dovelo do LPTM-a, kazao je Schmidt. Danas znamo da je, kad se Indijski podkontinent pomaknuo do Euroazijskog kontinenta, počelo stvaranje Himalaja. To je podizanje tektonskih područja moglo smanjiti pritisak u morskom dnu i dovesti do ispuštanja metana. Jednom kad su se atmosfera i oceani počeli zagrijavati, dodao je Schmidt, moguće je da se metan otopio. Neki znanstvenici misle da bi trenutačno globalno zagrijavanje moglo dovesti do ponavljanja sličnog scenarija u budućnosti, ako se oceani dovoljno zagriju. Kad metan (CH4) uđe u atmosferu, reagira s molekulama kisika (O) i vodika (H) zvanim OH radikali. OH radikali spajaju se s metanom i razgrađuju ga, stvarajući plinove staklenika ugljični dioksid (CO2) te vodenu paru (H2O). Znanstvenici su najprije pretpostavljali da se sav metan nakon deset godina pretvorio u ugljični dioksid i vodu. Ako se to dogodilo, povećanje količine ugljičnog dioksida bilo bi najvažniji faktor u zagrijavanju Zemlje. No, kad su pokušali pronaći dokaze povećanja razine ugljičnog dioksida da bi objasnili brzo zagrijavanje tijekom LPTM- a, nisu ih mogli pronaći. Kad se količina metana znatno poveća, pokazuju modeli korišteni u najnovijoj studiji NASA-e, OH se brzo potroši, a višak metana ostaje u atmosferi stotinama godina, proizvodeći dovoljno globalnog zagrijavanja za objašnjavanje klime LTPM-a. "Deset godina za metan nije ništa, no stotine godina postojanja metana u atmosferi dovoljno je da se zagrije atmosfera, otopi led u oceanima i promijeni cijeli klimatski sustav," kazao je Schmidt. Schmidt dodaje kako bi njegovo istraživanje trebalo pomoći pri objašnjavanju uloge koju metan igra u suvremenom globalnom zagrijavanju. "Ako želite smanjiti buduće promjene klime, morate biti svjesni i drugih stakleničkih plinova osim ugljičnog dioksida, kao što su metan i klorofluorkarbonati. Osim toga, smanjenje količine metana u atmosferi, a ne smanjenje ugljičnog dioksida, moglo bi biti najjeftinije kratkoročno rješenje za globalno zagrijavanje," zaključio je Schmidt. (Hina) jšk dgk