LAT 9. 12. KAKO FUNKCIONIRA MODERNI ISLAMIZAM

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 9. 12. 2001. Prvo identificirati neprijatelja, onda djelovati "Izvješće Vijeća nacionalne dojavne službe SAD-a, objavljeno u prosincu 2000., 'Globalni trendovi 2015', u jednu je ruku bilo jezovito pretskazanje. Predvidjelo je, naime, da će 'terorističke taktike postajati sve sofisticiranije i zamišljene tako da rezultiraju masovnim žrtvama.' Istovremeno, predvidjelo je i udaljavanje od trenda političkog terorizma kojeg sponzorira država prema 'raznovrsnijim, slobodnijim, transnacionalnim mrežama - čije postojanje omogućuje informacijska tehnologija.' Predviđen je i 'napad na tlo SAD-a'. Sada kada je do tih napada i došlo, Amerika će morati osmisliti strategije rješavanja problema terorizma - kao što su to, s manje ili više uspjeha, učinili Engleska, Sjeverna Irska, Francuska, Španjolska, Kolumbija, Peru, Šri Lanka, Japan, Alžir, Turska i Izrael. Kao što je svaka od tih zemalja shvatila, prvi je korak znati protiv koga se bori. Al Qaida je različita od drugih terorističkih pokreta po odabiru meta na globalnoj umjesto regionalnoj ili lokalnoj razini i u korištenju taktika koje su u početku nadilazile maštu većine iskusnih stručnjaka za borbu protiv terorizma. Al Qaida je i veoma moderna organizacija, predstavljajući tako mračnu stranu globalizacije. Njeni članovi (...) dolaze iz muslimanskih zemalja iz čitavog Bliskog Istoka i Južne Azije. (...) Al Qaida, čije čelništvo uključuje mnoge koji su u Afganistan prvo došli kako bi podržali borbu protiv Sovjeta, razvila se u fleksibilnu multinacionalnu organizaciju. Unatoč međunarodnoj mreži nadgledanja, novac, ljude i oružje prebacuje preko granica. Kao kolumbijski narkobossovi 1980-tih, al Qaida je organizirana defenzivno. Njen zapovjedni lanac nije organiziran hijerarhijski pa je tako manje otvorena uništenju i interdikciji. Kolumbijski narkobossovi nudili su izbor između 'plata o plomo'- srebro ili olovo, potkupljivanje ili metak - kako bi potakli suradnju. Al Qaida, koja tvrdi kako djeluje u ime islama, plaća manje od narkobossova jer barata jačim ideološkim tvrdnjama. Njena je poruka privlačna tek malobrojnima, no za taj mali broj pristaša, ideološka privlačnost organizacije, pozivi na akciju i djela iz prošlosti su dovoljno uvjerljivi. Uspjeh organizacije se djelomice može pripisati njenoj sposobnosti da učinkovito koristi oruđa pop-kulture koju tako žestoko mrzi. Promotivni video al Qaide koji je uvelike kružio Bliskim Istokom prije 11. rujna pokazuje kako je vještina propagande te organizacije došla do 'arapske ulice'- njene ciljane publike- mnogo učinkovitije od zapadnih supersila ili mnogih arapskih vlada. Video počinje napadom na američki razarač 'Cole'. Zatim slijedi niz kratkih kadrova napada na muslimane u Palestini, Jeruzalemu, Libanonu, Čečeniji, Kašmiru i Indoneziji. Mnogi od isječaka preuzeti su iz zapadnih medija - s BBC-a ili CNN-a. Nakon toga slijedi snimka bin Ladena intelektualca, koji pozira pred ormarom s knjigama (...). Na posljetku, da bi se uklonila svaka sumnja kako se radi o organizaciji slabića, isječci vojne obuke al Qaide u Afganistanu, uključujući vježbu gađanja na meti koju predstavlja fotografija Billa Clintona. Dakle, kako znamo tko je neprijatelj, kako osmisliti strategije za rješavanje problema rizika koje donosi život u svijetu u kojem djeluje al Qaida? Rat protiv terorizma već je donio kratkoročna ograničavanja ljudskih prava i političkih sloboda, i kod kuće i na međunarodnoj razini - posebice u Srednjoj Aziji i na Bliskom Istoku. No ovo nije dugoročno rješenje smanjivanja prijetnje koju predstavljaju al Qaida i slične skupine, dapače, moglo bi čak biti i kontraproduktivno. Rješavanje korijenskih problema siromaštva, nezaposlenosti i globalne gospodarske neravnoteže - koliko god inače bilo poželjno - također nije dovoljno. Siromaštvo i nezaposlenost ne potiču terorizam sami po sebi. Mnogi od najpredanijih terorista i zagovarača ekstremnog nasilja bogati su profesionalci ili pripadnici srednje klase. A neki u vrhovnom čelništvu al Qaide- uključujući bin Ladena i njegovog egipatskog kolegu, doktora Aymana Zawahirija - dolaze iz najbogatijeg sloja društva. Pa ipak, oni su shvatili ono što SAD i njegovi saveznici nisu: kako privući otuđene elemente arapske ulice, sve obrazovaniju publiku koja danas ima pristup najrazličitijim necenzuriranim medijima i informacijama.(...) Naime, masovno obrazovanje i nova komunikacijska tehnologija omogućavaju velikom broju Arapa da izravno čuju i vide poruku al Qaide. Širenje ove nove publike - i izazov koji ona predstavlja - američki su politički krugovi shvatili mnogo prije 11. rujna. U svjedočenju pred odborom Senata u veljači 2001. godine, direktor CIA-e, George J. Tenet je spomenuo arapsku ulicu, objašnjavajući da 'pravi katalizator - kao što je eskalacija palestinsko-izraelskog nasilja - može potaknuti ljude da djeluju. Kroz pristup Internetu i drugim sredstvima komunikacije, nemirna javnost sve je sposobnija poduzimati akcije bez specifičnog vodstva ili organizacijske strukture.' Kako su mnoge vlade na Bliskom Istoku duboko sumnjičave prema otvorenom tisku, nevladinim organizacijama i otvorenom izražavanju, ne čudi da je javnost pod sve većim utjecajem često ekstremnih 'novih medija' koje je teško cenzurirati. Čelništvo je i dalje anonimno, što je prednost na Bliskom Istoku koji općenito pati od manjka demokracije i koji je u više navrata iskazao sklonost uklanjanju onih koji su raspoloženi kritički. Jedna od posljedica ovog manjka demokracije jest jačanje moći ulice u arapskom dijelu svijeta. Bin Laden govori živopisnim jezikom popularnih islamskih propovjednika i gradi svoj položaj na temeljima dubokog i raširenog neprijateljstva prema Zapadu i lokalnim vladajućim elitama koje ulica identificira sa Zapadom. Manjak formalnih organizacija kroz koje bi se mogla izražavati raznolika politička stajališta teroristima kao što je bin Laden, koji djeluje pod izlikom vjere, olakšavaju privlačenje nekih pripadnika arapske ulice na njegovu stranu i motiviranje smrtonosne nekolicine na akciju. Moramo prihvatiti da će uvijek postojati ideje koje će biti korištene kako bi opravdale netoleranciju i nasilje a uvijek će biti i načina na koji teroristi mogu manipulirati otvorenim društvima u vlastitu korist. Suprotstavljanje radikalnim ideologijama i teologijama nasilja nije lako. Pa ipak, sama proliferacija glasova koji u otvorenoj raspravi govore o ulozi islama u modernom svijetu i u suvremenom društvu mogu u znatnoj mjeri doprinijeti raspršavanju privlačnosti terorista arapskoj ulici. Teroristima je javno mnijenje lakše privući na svoju stranu u odsustvu prave, otvorene rasprave. Bez javne rsprave, ideje se svode na najjednostavnije i najkruće oblike. Ovo je razlog zbog kojega je reakcija britanskog premijera Tonya Blaira na propagandnu video traku al Qaide koja je emitirana na satelitskoj TV postaji Al Jazeera u Kataru - odmah je od Al Jazeere zatražio jednako dugački TV termin u kojem bi mogao odgovoriti - bila prikladnija od prve reakcije SAD-a - poziva na cenzuru emitiranja videovrpci al Qaide. Najbolji dugoročni način ublažavanja trajne opasnosti od terorizma jest potaknuti bliskoistočne zemlje da u većoj mjeri udovolje zahtjevima njihovog stanovništva da sudjeluju u politici svojih zemalja. Neke zemlje, uključujući i neke od naših saveznika, aktivnosti takvih 'otvorenih društava' smatraju subverzivnima- kao što je to Egipat pokazao u svibnju kada je aktivista za ljudska prava Saada Eddina Ibrahima osudio na sedam godina teškog rada zbog kritiziranja režima i dovođenja u pitanje poštenja nedavno održanih izbora. Uvjeriti arapske zemlje u to da je u njihovom interesu stvoriti otvorena društva nije lako. No moraju shvatiti kako sve veće obrazovanje, olakšavanje putovanja i sve rašireniji novi komunikacijski mediji arapsku ulicu pretvaraju u javnu sferu u kojoj veliki broj ljudi - ne tek politička i gospodarska elita - želi dati svoj glas kada su posrijedi upravljanje državom i javna pitanja. Neke zemlje, kao što je Maroko, već se neko vrijeme stalno kreću u tom pravcu. Terorizam Marokancima jednostavno nije privlačan. Oni, naime, u većoj mjeri sudjeluju u svom društvu. Primjer susjednog Alžira Marokancima nudi bolni primjer alternative (...). Na Bliskom Istoku postoje liberalni glasovi i oni koji se radikalno protive svakom obliku slobode(...). Dati većem broju ljudi veći udio u donošenju odluka u njihovim društvima i priliku da izraze svoje stavove potkopalo bi će privlačnost alternative - terorizma- i smanjilo njenu privlačnost ulici", piše Dale F. Eickelman, profesor antropologije i ljudskih odnošaja pri koledžu Dartmouth, koji trenutno radi pri Oxfordskom centru za islamska istraživanja, i autor knjige 'The Middle East and Central Asia: An Anthropological Approach' (Bliski Istok i Srednja Azija: antropologijski pristup).