FRANC-LE MONDE 7.12. EUROPA - OBEZGLAVLJENI GOROSTAS

FRANCUSKA LE MONDE 7.XII.2001. Europa, obezglavljeni gorostas "Onima koji su htjeli procijeniti sposobnost Europe da odgovori na iznenadnu gospodarsku krizu, događaji od 11.IX. dali su, u svjetlu američke reakcije, povoda za zbunjenost. Bez velikih institucijskih mjera sigurnosti, američka je vlada odmah naknadila štetu industrijama pogođenim atentatima (osiguranje, turizam, zračni prijevoz), pregovarala s farmaceutskom industrijom o derogaciji poštovanja intelektualnog vlasništva za uporabu Cipra, lijeka protiv bedrenice; i, usput, stavila u pričuvu dodatno smanjenje kamatnih stopa. Čini se da se ništa nije propustilo kako bi se što prije izašlo iz krize. Naprotiv, Europa se čini poput gorostasa koji se zapleo u svoja pravila i procedure: europske su države morale početi osjetljive pregovore s Povjerenstvom kako bi dobile dopuštenje da subvencioniraju sektore pogođene krizom, proračunski je odgovor sapet u okove pakta o stabilnosti, a Središnja je banka odobrila smanjenje stopa, ali sa zakašnjenjem i uz uvjet da se prekine pritisak na nju. Zato se neki promatrači pitaju neće li posljedice 11.IX. jače pogoditi Europu nego Sjedinjene Države, čime bi se mogla protumačiti i činjenica da je vrijednost eura, koja je do 11.IX. rasla, počela padati. Europsko je povjerenstvo, kao da je htjelo dodati ulje na vatru, nekoliko sati prije zauzeća Kabula, objavilo izvješće o integraciji zemalja kandidata, u kojemu se zalaže za 'big bang' koji će, već 2005., dovesti deset novih članova. U času kada Europa petnaestorice pokazuje slabu sposobnost reakcije, možemo se zapitati kako će djelovati kada bude imala dvadeset pet članova. Ustvari, malo je reći da joj prijeti opasnost da se udalji od obrasca brzog odlučivanja. Poučno istraživanje koje je nedavno objavio Centre for Economic Policy Research (CEPR, pod nazivom 'Nice Try: Should the Treaty of Nice be Ratified?') utvrdilo je pad djelotvornosti europskih ustanova od osnutka zajedničkog tržišta. Simulirajući pomoću računala mogućnost donošenja odluke u Europskome vijeću i uzevši tu mogućnost za pokazatelja djelotvornosti, CEPR je došao do sljedećeg zaključka: u doba Europe šestorice, izgledi za donošenje odluke bili su 1:5. U Europi devetorice, mogućnost dogovaranja pala je na 15 posto, u Europi dvanaestorice na 10 posto, a u Europi petnaestorice na 8 posto. Bez institucijske reforme, Europa s dvadeset sedam članova (u predloženoj studiji) imat će koeficijent uspješnosti 2,5 posto. Prema mišljenju autora, sporazum iz Nice nije nimalo pojednostavnio stvari, već je povećao neodlučnost, smanjivši izglede za uspjeh na 2,1 posto, napose zbog povišenog praga kvalificirane većine - budući da druga dva aduta Nice, glasovanje barem 50 posto država članica i 62 posto puka, nemaju nikakva praktičnog učinka! Govoreći slikovitim jezikom odnosa, proširenje bi bilo isto (u smislu teškoće upravljanja Europom) što i ulazak nove Španjolske, dviju Grčka, šest Danska, još jedne Nizozemske i novog Luksemburga. U takvim okolnostima shvaćamo zašto izvjestitelj 'Le Mondea' iz Bruxellesa postavlja pitanje 'Tko će se odvažiti reći 'ne' proširenju Europe?' ('Le Monde' od 25.- 26.XI.). Međutim, paradoks Europe nije u njezinoj slabosti ili jakosti, već u neobičnom spoju jednog i drugog. Na području trgovine, primjerice, europski povjerenik Pascal Lamy nije bio u puno nepovoljnijem položaju od njegova američkog kolege Roberta Zoellicka. Činjenica da je došao u Dohu s unaprijed utvrđenim mandatom, zapravo je povećala njegove pregovaračke ovlasti. Na polju prava konkurencije, najmoćniji čovjek na svijetu nedvojbeno je povjerenik Mario Monti, pred čijom gotovo apsolutnom moći odlučivanja drhte i najmoćnije grupacije, pa ga neki američki ekonomisti poput Paula Krugmana, nazivaju zadnjim utočištem protiv monopola, u doba Bushove uprave koju smatraju odveć popustljivom. Napokon, premda će se Europska središnja banka morati baviti teškim pitanjem posljedica proširenja na njezin interni rad, ona je danas jedna među najmoćnijim predstavnicima monetarnih vlasti u svijetu. Europi zacijelo nedostaju drugi stupovi, vojni i diplomatski. No ti nedostatci više otkrivaju slabost no što ju čine. Čak i na samo gospodarskom području, na kojemu je integracija otišla najdalje, reaktivna se sposobnost Europe dovodi u pitanje. Kako shvatiti taj europski paradoks da istodobno imamo jake ustanove i slabe politike? Odgovor je dobro znan. Europa stvara zakone, ali nema izvršne vlasti. Ona se može dogovoriti o pravilima. Ona ne zna stvarati iznimke od pravila. (...) Europske ustanove zadužene za primjenu zajedničkog propisa (ESB, Povjerenstvo...) zamišljaju da im se europske države obraćaju kao lobiji, posebni interesi kojima se one moraju oduprijeti. Svaka nova odluka mora dobiti zakonodavno odobrenje koje je drukčije naravi. Kao što se ističe u kratkom izvješću zaklade Naša Europa čiji je predsjednik Jacques Delors, u kojemu nema oduševljenja: 'Dok je u SAD-u neslužbeni telefonski razgovor između predsjednika središnje banke i ministra financija dovoljan za konstruktivnu razmjenu mišljenja, svaki dijalog na području eura nužno mora okupiti puno više sudionika'. Problem nije toliko tko će predvoditi europsku izvršnu vlast, Povjerenstvo ili vijeće koje će u tu svrhu osnovati Europsko vijeće. Problem je, kao u svakoj demokraciji, zakonodavnu vlast, čiji je posao po naravi stvari dugotrajan jer se tiče općeg propisa, razdvojiti od izvršne koja se od nje, u dopuštenim granicama, mora moći udaljiti", piše za list Daniel Cohen.