IL-US-KRIZE-Vlada-Terorizam-Ratovi DW 5. XII. AMERIKA NIJE VIŠE SUZDRŽANA U IZRAELSKO-PALESTINSKOM SUKOBU DEUTSCHE WELLE5. XII. 2001.Amerika napustila suzdržanost u politici prema izraelsko-palestinskom sukobu.Dvojba američke vlade
nije mogla biti veća: tek je prije dva tjedna Bushova administracija odlučila napustiti svoju suzdržanost prema bliskoistočnoj politici i slanjem novih posrednika u regiju konačno preuzeti inicijativu. Iza toga je bilo saznanje kako se borba protiv međunarodnog terorizma na dulje vrijeme ne može provesti bez rješenja trajnog izraelsko-palestinskog sukoba. I sada se serijom samoubilačkih napada palestinskih ekstremista u izraelskim gradovima i vojnom odmazdom vlade Ariela Sharona bliskoistočni sukob zapravo proširio u rat. Sama ta činjenica dovoljno je strašna jer je Washington osjetio da s jedne strane ne može stajati po strani dok se Palestinci i Izraelci međusobno bombardiraju, ali s druge da je nemoćan ako stanje, kao što se sada događa, eskalira iako se i to moglo predvidjeti.Riječi Bushovog glasnogovornika Arija Fleischera u ovom su smislu imale simboličnu vrijednost. Izraelski premijer Ariel Sharon koji se za vrijeme terorističkih napada na Izrael nalazio u Sjedinjenim Američkim Državama nije, kao što su neki predviđali, dobio zeleno
DEUTSCHE WELLE
5. XII. 2001.
Amerika napustila suzdržanost u politici prema izraelsko-
palestinskom sukobu.
Dvojba američke vlade nije mogla biti veća: tek je prije dva tjedna
Bushova administracija odlučila napustiti svoju suzdržanost prema
bliskoistočnoj politici i slanjem novih posrednika u regiju
konačno preuzeti inicijativu. Iza toga je bilo saznanje kako se
borba protiv međunarodnog terorizma na dulje vrijeme ne može
provesti bez rješenja trajnog izraelsko-palestinskog sukoba.
I sada se serijom samoubilačkih napada palestinskih ekstremista u
izraelskim gradovima i vojnom odmazdom vlade Ariela Sharona
bliskoistočni sukob zapravo proširio u rat. Sama ta činjenica
dovoljno je strašna jer je Washington osjetio da s jedne strane ne
može stajati po strani dok se Palestinci i Izraelci međusobno
bombardiraju, ali s druge da je nemoćan ako stanje, kao što se sada
događa, eskalira iako se i to moglo predvidjeti.
Riječi Bushovog glasnogovornika Arija Fleischera u ovom su smislu
imale simboličnu vrijednost. Izraelski premijer Ariel Sharon koji
se za vrijeme terorističkih napada na Izrael nalazio u Sjedinjenim
Američkim Državama nije, kao što su neki predviđali, dobio zeleno
svjetlo za kaznenu akciju prema Palestincima jer ga on nije držao
nužnim ni da ga zatraži. Ni jedan američki predsjednik ne može
uskratiti potporu Izraelu ako je stanovništvo te države meta
takvoga terora. Osim toga je utjecaj židovskog stanovništva u SAD-u
previše moćan.
Nakon ulaska SAD-a u rat protiv međunarodnog terorizma Washingtonu
su tek sada vezane ruke kada se radi o zahtijevanju umjerenije
politike. Nakon kriterija postavljenih od strane SAD-a
organizacije kao što su islamski Džihad i Hamas svakako su na razini
bin Ladenovih pristaša mreže Al Kaida. Štoviše, palestinski čelnik
Arafat po ovoj je definiciji i sam terorist. On konačno godinama
trpi aktivnosti ove organizacije na području gdje on kontrolira
policiju i pravosuđe. Zato izraelski premijer Sharon sa svojom
logikom objašnjenja opsežnih osvetničkih napada u Washingtonu
nailazi na širom otvorena vrata - čak i ako se u Bushovoj
administraciji osjeća određena nelagoda.
U borbi protiv međunarodnog terorizma nema dobrih i loših
terorista. Ni Izrael ni Sjedinjene Američke Države ne mogu same
izabrati neprijatelja. Tako gledajući, opravdana želja
Palestinaca da žive u vlastitoj suverenoj državi je ozbiljno
ugrožena, Hamas i Džihad mogu slobodno djelovati, a palestinska
država nikada neće postati stvarnost, barem ne s dozvolom SAD-a.
(DW)