US-nato-Obrana-Diplomacija-Proračun-Organizacije/savezi WT 5. 12. NE DATI RUSIJI PRAVO VETA U NATO-U SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON TIMES5. 12. 2001.Ne dati Rusiji veto u NATO-u"Ovoga tjedna u Bruxellesu, ministri vanjskih poslova
zemalja članica NATO-a raspravit će o budućnosti saveza. Jedna od tema bit će i prijedlog britanskog premijera Tonya Blaira da se stvori novo Vijeće NATO-a i Rusije koje bi uključivalo Moskvu kao punopravnu članicu kada su posrijedi ključne odluke i akcije. Blair je veliki saveznik SAD-a. Njegovo čelništvo u ratu protiv terorizma bilo je od ogromne važnosti a njegove izjave o solidarnosti dirnule su američku javnost. On i predsjednik George W. Bush u pravu su kada nastoje iskoristiti priliku koju je stvorila hrabra odluka ruskog predsjednika Vladimira Putina da surađuje sa Zapadom u ratu protiv terorizma. No dati Rusiji punopravnu ulogu u donošenju odluka unutar NATO-a čak i u samo nekim slučajevima preuranjeno je, u najmanju ruku, a moglo bi potkopati učinkovitost NATO-a i sigurnost njenih članica, uključujući i SAD. Neki od ključnih ljudi u SAD-u, kao što je bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost, Zbigniew Brzezniski, i u inozemstvu, kao što je češki predsjednik Vaclav Havel, u pravu su kada ovaj prijedlog smatraju
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON TIMES
5. 12. 2001.
Ne dati Rusiji veto u NATO-u
"Ovoga tjedna u Bruxellesu, ministri vanjskih poslova zemalja
članica NATO-a raspravit će o budućnosti saveza. Jedna od tema bit
će i prijedlog britanskog premijera Tonya Blaira da se stvori novo
Vijeće NATO-a i Rusije koje bi uključivalo Moskvu kao punopravnu
članicu kada su posrijedi ključne odluke i akcije.
Blair je veliki saveznik SAD-a. Njegovo čelništvo u ratu protiv
terorizma bilo je od ogromne važnosti a njegove izjave o
solidarnosti dirnule su američku javnost. On i predsjednik George
W. Bush u pravu su kada nastoje iskoristiti priliku koju je stvorila
hrabra odluka ruskog predsjednika Vladimira Putina da surađuje sa
Zapadom u ratu protiv terorizma. No dati Rusiji punopravnu ulogu u
donošenju odluka unutar NATO-a čak i u samo nekim slučajevima
preuranjeno je, u najmanju ruku, a moglo bi potkopati učinkovitost
NATO-a i sigurnost njenih članica, uključujući i SAD. Neki od
ključnih ljudi u SAD-u, kao što je bivši savjetnik za nacionalnu
sigurnost, Zbigniew Brzezniski, i u inozemstvu, kao što je češki
predsjednik Vaclav Havel, u pravu su kada ovaj prijedlog smatraju
upitnim.
NATO funkcionira kao vojni savez jer njegovi članovi dijele
zajedničke vrijednosti i interese. Ovo je temelj sposobnosti
NATO-a da poduzima mudre političke i vojne akcije u složenim
uvjetima. Zbog toga su i SAD i NATO posljednjih godina opetovano
ponavljali kako se nove članice moraju prvo dokazati kao
demokracije i kao de facto saveznice prije no što se pridruže
savezu.
Rusija još uvijek ne ispunjava te standarde. Dok Putinova
nastojanja suradnje sa Zapadom zaslužuju svaku hvalu, nismo
sigurni u dubinu ili trajnost njegove suradnje. Svoje sigurnosne
institucije još uvijek nije ustrojio na demokratski način, a i
njegova vlastita djela iz prošlosti, kada je posrijedi njihova
demokratičnost, šarolika je. Rusko brutalno postupanje prema
Čečeniji i nedavni napadi na slobodne medije ne odražavaju
vrijednosti koje zaslužuju stalno mjesto u NATO-u kada je donošenje
odluka posrijedi. Osim toga, čak da Putin i dobije odgovorno mjesto
unutar NATO-a, on neće biti vječno na vlasti a teško da možemo biti
sigurni u to tko bi ga mogao naslijediti. Niti jedna
srednjeeuropska zemlja s ovako šarolikom prošlosti ne bi bila
vjerodostojna kandidatkinja za NATO. Ne bismo trebali snižavati
kriterije kada je u pitanju Rusija.
Takvi faktori naveli su NATO i SAD na oprezniji pristup tijekom
1997. godine kada smo nastojali izgraditi uže veze između saveza i
NATO-a(...). Jedan od ključnih zahtjeva Rusije u to vrijeme bio je
taj da NATO i Rusija odluke donose zajednički. SAD i NATO su odbili
taj zahtjev jer bi Moskvi dao pravo veta na donošenje odluka unutar
saveza. Umjesto toga, osnovali smo strukturu koja savezu i Moskvi
omogućuje širenje njihove suradnje ali sadrži i sigurnosne mjere
koje štite jedinstvo saveza i čuvaju ga od mogućih nepodopština
Rusije.
Možda je najvažnija sigurnosna mjera bio sporazum među saveznicima
da NATO prvo treba utvrditi koji je stav saveza prije no što
pregovara s Moskvom. Ovo je Rusiju spriječilo da (...) blokira NATO
u osmišljavanju vlastite politike. Da su se savez i Rusija složili
glede zajedničkog stava, dvije bi strane u tom slučaju djelovale
zajednički. No prvo smo se morali složiti kao NATO i Rusija prije no
što smo se mogli odlučiti djelovati kao NATO s Rusijom.
Prema novom britanskom prijedlogu, trebamo odbaciti ovu sigurnosnu
mjeru i pozvati Rusiju da sjedne za pregovarački stol NATO-a na
početku savjetovanja kao bilo koja druga članica- samo u određenim
slučajevima, naravno, no vjerojatno u onim ključnim, kao što je
terorizam. Ako ovo učinimo, ostvarivanje konsenzusa bit će otežano
a Rusiji bi moglo dati određenu vrstu prava na veto na odluke
NATO-a, što su se američke vlade obje političke stranke dugo
vremena borile spriječiti. Zaista, neki ruski komentatori već
tvrde kako su došli do pobjede. Kao što je to Pavel Felgenhauer
prošlog tjedna bio napisao u 'The Moscow Times', 'Ovo bi Rusiju
učinilo članicom NATO-a u svakom pogledu osim onom nominalnom i
dalo joj učinkovito pravo na veto u nekim slučajevima.' Upravo je
ovo razlog zbog kojega je ovo loš prijedlog.
Kongres i američka javnost imaju pravo dati svoj glas prije no što
NATO poduzme takav korak. Kada je Senat razmatrao mogućnost širenja
NATO-a tako da uključuje srednjeeuropske zemlje, senator Jesse
Helms i Odbor senata za vanjske poslove održali su opsežna
saslušanja javnosti o odnošaju NATO-a i Rusije a Senat je odredio i
neke jasne i konkretne granice kada je ratificirao sporazum.
Rezolucija Senata o ratifikaciji (...) od predsjednika je
zahtijevala da zajamči kako NATO nikada neće dozvoliti Rusiji da
sudjeluje u odlukama glede toga kako NATO 'provodi bilo kakvu
misiju' i da NATO nikada neće raspravljati o bilo čemu s Rusijom
prije no što se zemlje članice prije toga zajednički slože glede
jedinstvenog stava NATO-a.
Jednoga bi dana Rusija mogla postati istinska demokracija kao što
su to postojeće članice NATO-a, i kada bi njeno ponašanje moglo
opravdati reviziju pravila igre. No to vrijeme još nije stiglo. Ako
i kada stigne, promjena smjera zaslužit će kongresno saslušanje i
dozvolu Senata za dodatnu modifikaciju sporazuma NATO-a.
Velika ironija je u tome da nema potrebe za tim promjenama ako
želimo obnoviti suradnju NATO-a i Rusije. Putin se tužio kako je
postojeći odnošaj NATO-a i Rusije neučinkovit, i u pravu je. No
razlog tomu jest taj što je Rusija napustila okrugli stol u znak
protesta zbog zračne kampanje NATO-a na Kosovu i od tada slijedila
politiku opstruiranja. Već bi nas samo ta činjenica trebala
natjerati da se zamislimo. U Stalnom zajedničkom vijeću NATO-a i
Rusije nema ničeg što malo dobre volje i teškog rada ne bi moglo
popraviti.
Postoji dvostranačka podrška za osuvremenjivanje NATO-a s obzirom
na nove prijetnje kao što je terorizam, i za stvaranje snažnog i
funkcionalnog odnošaja između NATO-a i Rusije, glede ovih i drugih
izazova. Tragedija koja se dogodila 11. rujna ističe potrebu za
točno takvom vrstom partnerstva. Gospodu Blaira, Busha i Putina
treba pohvaliti zbog toga što pokušavaju uliti novu energiju i
svrhovitost takvom partnerstvu. No postoji pravi i krivi način",
pišu Ronald D. Asmus i Jeremy D. Rosner.