FRANCUSKA-LE FIGARO OD 4.12.01. O STANJU NA BALKANU

FRANCUSKA LE FIGARO 4.XII.2001. Prijetnje miru na Balkanu "Šest godina nakon Daytonskih sporazuma i godinu dana nakon pada Slobodana Miloševića, novi izgredi ponovno prijete stabilnosti Balkana. U Makedoniji, međunarodna zajednica ulaže velike napore u mirovni proces, dok makedonski ultranacionalisti ne žele provoditi reforme kojima se Albancima daju veća prava. Na Kosovu, mogućnost povratka pokrajine u krilo Beograda kojoj se nadaju Srbi, a odbacuju je Albanci, potiče nove napetosti. Unatoč pritisku Zapada, Crna Gora prijeti da će organizirati referendum o neovisnosti. A odcjepljenje bi zapravo značilo smrt Jugoslavije koju čine Srbija i Crna Gora. Nove napetosti između Srba i Albanaca u Preševskoj dolini na jugu Srbije također govore o granicama mirovnog rješenja koje je Zapad nametnuo početkom godine. Kada je riječ o reformama u Bosni i Hercegovini, one su obustavljene. Jedan zapadni diplomat na dužnosti na Balkanu iznosi loše rezultate međunarodnih napora na tom području koji nisu bili kadri svladati nacionalizme: 'Ako se naše snage povuku iz Bosne, s Kosova i iz Makedonije, rat će opet početi'. Nakon Daytonskih sporazuma iz 1995., srpski ultranacionalisti iz SDS-a, stranke koju je utemeljio Radovan Karadžić, blokiraju reforme, bilo da je riječ o povratku izbjeglica, ili o zakonima koji bi Bosnu trebali pretvoriti u stabilnu višeetničku državu. Bune se i hrvatski separatisti iz HDZ-a koji žele potkopati temelje hrvatsko-muslimanske federacije, jedne od dvaju bosanskih entiteta. 'Neuspjesi se tumače činjenicom da u bosanskom ratu nije bilo pobjednika i da su Daytonski sporazumi nagodbeni mir', kaže Mark Wheeler, direktor Međunarodne krizne skupine (ICG) u Sarajevu, 'think tanka' specijaliziranog za sprječavanje sukoba. Kosovo nad kojim je 1999. uveden međunarodni protektorat stručnjaci još uvijek smatraju glavnim izvorom nestabilnosti na Balkanu. Unatoč golemoj nazočnosti u toj pokrajini, međunarodna zajednica nije uspjela zaštititi Srbe, žrtve osvete Kosovara. Isto tako nije uspjela obuzdati albansku gerilu koja se, premda je teoretski razvojačena, proširila u Makedoniji. Za Garetha Evansa, predsjednika ICG-a i bivšeg australskog ministra vanjskih poslova, bit problema je pitanje statusa Kosova koje je u UN-ovoj rezoluciji 1244 ostavljeno otvoreno. 'Srpski dužnosnici ne žele o tomu razgovarati, a Europska unija ne želi o tomu razmišljati, ali status Kosova ne može se dulje zanemarivati. Sve dok se ne riješe problemi statusa i granica, Albanci će biti skloni nasilju', piše u nedavnom izvješću o Balkanu. Ipak, treba li iz toga zaključiti da deset godina međunarodnog posredovanja na Balkanu na koncu nije vrijedilo ništa, osim što je privremeno zamrznulo etničku mržnju i pradavne politike? Dok je bio civilni upravitelj Kosova, Bernard Kouchner je često govorio: 'O mirovnim se operacijama ne može suditi nakon nekoliko mjeseci ili nekoliko godina. Napredak se mjeri naraštajima.' Uostalom, operacije na Balkanu završavale su se samim neuspjesima. U Bosni je sukob zaustavljen, suverena država djeluje, a izbjeglice se počinju vraćati. Zadnji su izbori potvrdili uzmak nacionalističkih snaga. Umjesto da je stvorilo višeetničko društvo, upletanje na Kosovu - a to je bio i jedan od njegovih ciljeva - omogućilo je povratak kosovskih izbjeglica koje su protjerale srpske snage. Kada je riječ o NATO-ovom bombardiranju Jugoslavije koje je išlo pod ruku s velikom, tajnom pomoći srpskoj oporbi, ono je na koncu dovelo do Miloševićeva pada. Prvi put nakon početka balkanskih sukoba, međunarodna je zajednica u Makedoniji, zahvaljujući brzom i uspješnom djelovanju, zaustavila građanski rat koji je bio na pomolu. Prijeteći istodobno Haaškim sudom i obećavajući ulazak u Europu. 'Za razliku od Daytona koji je samo zaustavio rat, Ohridski sporazum o Makedoniji je obrazac. Međunarodna je zajednica izvukla pouku iz ranijih neuspjeha', veseli se Peter Palmer, direktor ICG-a u Prištini. Sada ujedinjena, Europska unija računa s integracijom Balkana u svoje redove. Ta se dugoročna strategija temelji na nepovredivim načelima: nema podjele na etničkoj bazi, dijalog u rješavanju prijepora, zaštita manjina. No da bi se postigli ti ciljevi, trebat će puno vremena, kao i usklađivanje utvrđenih sredstava. 'Da bi Daytonski sporazumi bolje funkcionirali, treba preurediti međunarodnu nazočnost u Bosni i nastojati na provedbi reforma. Ili pak ostati tu na neodređeno vrijeme', kaže Mark Wheeler, stručnjak ICG-a. Stručnjaci jednako misle o Kosovu. 'Međunarodna zajednica mora smoći snage da donese odluku koja će odgovarati stvarnosti. Srbija nema nikakvih izgleda da se demokratizira sve dok se ne riješi problem Kosova', kažu, natuknjujući da bi se na koncu trebalo razmisliti o neovisnosti. Dolazak demokratskih vlasti u Beogradu i u Zagrebu potaknuo je novu nadu na Balkanu. No dvoličnost Zapada, kao i Beograda, gdje jugoslavenski predsjednik Koštunica nije prekinuo vezu s bosanskim nacionalistima i odbija suradnju s Međunarodnim kazenim sudom, pridonosi nejasnoj slici političke budućnosti tog područja i ostavlja zabrinjavajući manevarski prostor ekstremistima. 'Političko se ozračje ne može popraviti sve dok su Karadžić i Mladić na slobodi, podsjeća Mark Wheeler. Njihovo bi uhićenje prilično povećalo izglede za stabilizaciju'", piše Isabelle Lasserre.