IHT 4. XII. PUTINOV GEOPOLITIČKI JUDO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 4. XII. 2001. Putinov geopolitički judo "Ruski vojnici, malobrojni no premoćni kada je ironija posrijedi, vratili su se u Kabul nakon deset godina izočnosti, putem koji su im utrle američke bombe. Tako će predsjednik Vladimir Putin ponovno vratiti stari položaj Rusije u Srednjoj Aziji, a konačno i njenu ulogu u svijetu. Putin prihvaća stratešku realnost da Rusija više nije velesila. Moskva danas može postići svoje najvažnije ambicije samo uz pomoć i pristanak drugih zemalja - uglavnom SAD-a. Najnoviji primjer toga kako je američka sila Rusiji utrla put u Afganistan znakovit je primjer Putinove odlučnosti da koristi snagu drugih kako bi poboljšao svoj položaj gdje god to može. Istovremeno, zahtjeva da se ti drugi nastave prema Rusiji odnositi kao prema velesili. Ovo je više od lijeka na ranu povrijeđenog nacionalnog ponosa. Ovo, naime, za Putina predstavlja način na koji može postupati sa snažnijim zemljama - način primjene onoga što je Charles de Gaulle nazvao snagom slabih. Ruski majstor juda stil pretvara u materiju. Oznake ove strateške okretnosti došle su do izražaja i u Putinovim pregovorima s predsjednikom Georgeom W. Bushom glede raketne obrane, u pregovorima Rusije s NATO-om glede europskog sigurnosnog kondominija i u Putinovim strpljivim, usredotočenim nastojanjima stvaranje mreže novih utjecaja ili kontrole nad bivšim sovjetskim republikama koje graniče s Rusijom. U svakoj od ovih situacija, nakon hrabrih početnih poteza uslijedili bi ruski iskoraci u stranu ili unazad. Ova shema postala je izrazitija nakon 11. rujna i Bushove odluke da rasporedi američke vojnike u Srednjoj Aziji. Ovo nije nužno i Putinova shema zavaravanja. No Washington bi trebao priznati da Putinova odluka da entuzijastičnu podršku američkim vojnim potezima protiv talibana i Qaide nije bila prvenstveno vježba altruizma ili prijateljstva. I on hvata strateške položaje, nekad na štetu SAD-a, nekad ne. Dolazak ruskog transportnog zrakoplova u Afganistan 26. studenog, s vojnicima i medicinskim stručnjacima, iznenadio je Washington koji je bio zadovoljan razvojem situacije u kojoj su Sjeverni savez, Tadžikistan i Uzbekistan usporili ili blokirali raspoređivanje europskih snaga u regiji dok su američki vojnici nastavili progoniti Osamu bin Ladena. No veze Moskve sa Sjevernim savezom i starije su i dublje od onih washingtonskih. Putin je ovo iskoristio, činilo se, kako bi dokazao da Rusija ima riječ u budućnosti Afganistana. Ovo je Putinova shema: njegova ponovna uspostava tradicionalnih ruskih interesa u regiji uslijedila je nakon njegove hrabre odluke da SAD-u da na korištenje zračne koridore nad Rusijom i da omogući stvaranje privremenih američkih baza u bivšim sovjetskim republikama. Kada je posrijedi raketna obrana, sporazum koji su Putin i Bush skoro potpisali u Šangaju u listopadu ipak je propao u Crawfordu, u Texasu, u studenom. Putin je iznenada počeo odbijati prihvatiti vrstu testova raketne obrane za koje je ranije bio kazao kako će na njih pristati. Otišao je iz Crawforda s najtoplijom Bushovom dobrodošlicom, ne učinivši niti jedan ustupak glede sporazuma ABM. Čak i kada je u pitanju odnošaj Rusije s NATO-om, Putin je slijedio shemu hrabrih početnih poteza da bi se izmaknuo u stranu ili ustuknuo u onom trenutku kada druga strana traži zaključenje pregovora. Članstvo baltičkih zemalja u NATO-u za Putina nije problem na jednom njegovom sastanku s glavnim tajnikom NATO-a, Georgeom Robertsonom, no postaje problem na njihovom slijedećem sastanku. Početkom ove jeseni, lord Robertson, Bush i britanski premijer Tony Blair osmislili su neformalan pristup prema kojem bi se Rusiji dopustila veća uključenost u europsku sigurnost, istodobno ograničavajući glavnu misiju NATO-a- zajedničku obranu- na američke i europske članove saveza. Model je trebao biti onaj skupine G-7, industrijskih demokracija, čiji su se ministri financija povremeno sastajali kako bi raspravili o kamatama i drugim makrogospodarskim usklađivanjima. G-7 se jednom godišnje pretvara u G-8 priključivanjem ruskog čelnika da bi se ostvarila šira rasprava. No prema izvješćima iz Moskve, Putin je svoj sastanak s lordom Robertsonom u studenom iskoristio kako bi naglasio da Rusija nema interesa u tome da postane članicom NATO-a bilo u izravnom ili neizravnom obliku. Zalagat će se za ravnopravnost kada je posrijedi donošenje odluka s organizacijom kao takvom, prenose izvješća. Neodlučnost? Pritisak ruskih vojnih ili drugih lobija? Moguće. No američka politika sada mora biti dovoljno fleksibilna kao bi se prilagodila realnoj mogućnosti da je cik- cak ključni dio Putinovog stila(...)", piše Jim Hoagland za "The Washington Post", a prenosi list.