RUSIJA-IZVESTIJA OD 3.12.01. KOMENTAR O PUTINOVOJ POLITICI

RUSIJA IZVESTIJA 3.XII.2001. Dva koraka naprijed, korak ulijevo "Da bi se prosudila važnost nekog događaja, ponekad ga treba promatrati nakon, recimo, deset godina. Uzmimo gotovo nasumce naslov jedne od najnovijih vijesti: 'Ruski glavni stožer misli da ulazak u NATO nije koristan'. Da su nekom od tada još sovjetskih vojnika rekli da to nije navod iz znanstveno-fantastičnog filma, nitko ne bi povjerovao. Znakovito je da o ulasku u Sjevernoatlantski savez nitko nije smio ni misliti još prije godinu dana, da o desetljeću i ne govorimo. Nedavno je Anatolij Čubajs primijetio da mu suze idu na oči kada čuje kako komunisti izgovaraju riječ 'suficit'. Ništa nas manje ne može dirnuti ni to što u sovjetskom, oprostite, ruskom glavnom stožeru moraju raspravljati o samoj mogućnosti ulaska u NATO. Rusija je postala ljubimica zapadnih analitičara i novinara. Njezini kreditni 'ratingi' rastu, a 'Finantial Times' i 'Wall Street Journal' posvećuju joj vrlo laskave napise. 'Prije samo tri mjeseca takvo se što nije dalo zamisliti', piše engleski 'The Economist'. 'Takvo što' znači uspjeh u vanjskoj politici. Ali ne samo to: 'On (Putin, A.K.) želi izgraditi jaku i suvremenu Rusiju, što znači dolazak zapadnog novca i praktičnog znanja'. Ni riječi o bivšem suradniku KGB-a, nikakvog neugodnog podsjećanja na pranje novca u Bank of New York. Kada je Condoleeza Rice sručila svoj pravedan gnjev na Rusiju? Čini se da je to bilo prije pet godina. Zapravo je prošla tek godina dana. Dakako, na promjenu strategije prisilili su događaji od 11.IX. No odmah za odlukom o njezinoj promjeni trebala je doći sama priprema strategije. Nema dvojbe da je u obliku u kakvom je provedena u praksi, nisu mogli formulirati ni FSB (Savezna služba sigurnosti), ni Vijeće sigurnosti, ni ministarstvo obrane, ni generalni stožer, ni ministarstvo vanjskih poslova zajedno. Oni su odveć konzervativni, strašljivi i spori u okolnostima koje su zahtijevale, kako bi rekao Elvin Toffler, 'eksploziju odluka'. Znači da je predsjednik to smislio sam. Bez ikoga. I dao odgovor na najčešće pitanje milijuna: 'Who is mister Putin?' (...) Prošlog je petka Mihail Kasjanov izjavio da je sada 'u potpunosti isključena' nacionalizacija privatizirane imovine. Donedavno je to bilo i razumljivo - država za to nije spremna barem zbog tehničkih i financijskih razloga. Ipak, politička mogućnost nacionalizacije za svaki se slučaj nije odbacivala - ministarstvo za imovinu imalo je čak svoju inačicu prikladnog zakona. Sada se o toj temi ni ne raspravlja. (...) Lijevi bez borbe prepuštaju golemo područje. Prilike pogoduju daljnjem Predsjednikovu skretanju udesno. (...) Istina, čineći dva koraka naprijed, vlast ne uzmiče odmah natrag, već kao da skreće s pravca. Nastavak nekolikih špijunskih suđenja odjednom, vrlo nejasno stanje s nizom glasila, kronično odlaganje reforma u prirodnim monopolima, povezanost birokratskog rada i oligarškog kapitala, stanovita beskrupuloznost pravosudnih tijela u načinima i izbirljivost u izboru ciljeva za napad, nemilosrdni birokratski ratovi za vlast i utjecaj, poštovanje načela peterburškog zavičajnog kluba u imenovanjima - sve se to vidi golim okom. Pitanje je samo hoće li korak ulijevo biti jači od dva koraka naprijed koje čini vlast?", pita se Andrej Koljesnikov.