NJ 3. XII. SPG: JE LI SCHROEDER NEPROMIŠLJENO OBEĆAO SAD NEOGRANIČENU SOLIDARNOST?

NJEMAČKA DER SPIEGEL 3. XII. 2001. Velike batine, mali duhovi "Bauk kruži Njemačkom - bauk antiamerikanizma. Protivnikom Amerikanaca etiketira se u Njemačkoj već i onaj tko postavi pitanje imaju li američki vojnici još uopće osjećaj za mjeru budući da na Afganistan bacaju međunarodnim konvencijama zabranjene kazetne bombe; budući da upotrebljavaju oružje poput 'Daisy Cutter-a' (kosilica za tratinčice - op. prev.), koje u polumjeru od gotovo 400 metara ubija sve živo; budući da na civile poginule u paklu bombi sliježu ramenima, proglašavajući ih neizbježnom kolateralnom štetom. Zagovornici rata koji pokriva široku površinu napadnute zemlje trijumfiraju: pogledajte, oduvijek smo tvrdili da gola sila može pobijediti zlo. Imaju svoje argumente. Tko nije bio radostan što su strašni talibani istjerani iz Kabula i ostalih velikih afganistanskih gradova. Koga su mogle ostaviti hladnim slike nasmijanih, rasplesanih ljudi koji su s olakšanjem odložili velove. Ipak, dopušteno je reći da stvarni ratni ciljevi zasada nisu ni približno ostvareni. Ishod pustolovine u Afganistanu jest neizvjestan. Moralna nadmoć, utemeljena na našem shvaćanju ljudskih prava, mogla bi uskoro biti proigrana. Mnogi su se talibani povukli u brda i grupiraju se za gerilski rat, opasan za zapadne kopnene postrojbe. Osama bin Laden, kobno stiliziran u 'neprijatelja cijelog svijeta', još nije pronađen a neki od naših novih saveznika u ujedinjenoj fronti pretvorili su se pred očima Amerikanaca u ono što su oduvijek bili: u krvnike, po okrutnosti i beskrupuloznosti nedvojbeno jednake talibanima. Mnogi pokazatelji upućuju na zaključak da su postrojbe uzbečkog generala Dostama počinile pokolj u Mazar-i-Šarifu. 'Morali smo ih ubiti', tvrdi Dostan, koji istodobno traži visoki položaj u vladinom kabinetu u Kabulu. U Takhteh Polu u blizini Kandahara, Paštuni, saveznici Zapada, smaknuli su pretprošlog tjedna 160 ratnih zarobljenika, što predstavlja 'ratni zločin' - i to ne samo za Human Rights Watch (...) Američki vojnici koji su prisustvovali izgredima, navodno su nemoćno prosvjedovali protiv strahota. Je li protivnik Amerikanaca onaj tko osuđuje takve strahote? Je li nezahvalan usprkos paketima pomoći nakon drugog svjetskog rata i svim ostalim dobrim stvarima na kojima mi Nijemci moramo zahvaliti SAD? Izjavom o 'neograničenoj solidarnosti' prema SAD kancelar Schroeder doveo je nakon 11. rujna sam sebe u zamku. Danas se pokazuje da je ta zamka vrlo opasna budući da se u Washingtonu već raspravlja o planovima za 'fazu broj dva' rata protiv terora: o mogućim napadima na Irak i Somaliju. Predsjednik Bush proglašava danas ciljevima sve države koje 'razvijaju oružje za masovno uništenje' kako bi ih upotrijebile u terorističke svrhe'. Riječ je o proširenom scenariju prijetnje budući da se ranije govorilo samo o državama 'koje daju utočište teroristima'. Washington je u tim raspravama očigledno ohrabrila odluka NATO-a, koji je očigledno nakon napada u New Yorku i Washingtonu i pod američkim pritiskom utvrdio da je nastupio slučaj za aktiviranje saveza s mjerama obvezujućim za sve članice. U američkom tjedniku 'Time' američki vojni stručnjak Daniel Benjamin naziva tu odluku' bianco-čekom koji su europski saveznici dali Washingtonu'. Je li to bila i greška koju je poduprla i Schroederova lakovjerna vlada? Bush sada traži od iračkog diktatora da UN-ovim inspektorima za oružje ponovno dopusti ulazak u Irak. Što će se dogoditi ako se Sadam ne pokori tom zahtjevu? 'Već će to otkriti', kazao je zagonetno pred novinarima američki predsjednik. Uz pomoć Europljana - i Moskve - Washington je prošlog tjedna izborio šestomjesečno produljenje sankcija UN prtiv Bagdada; te su kaznene mjere na snazi već 11 godina i više su naštetile najsiromašnijim građanima Iraka nego iračkoj vodećoj kliki. Prijetnjama upućenim Sadamu Huseinu, koji je poput bin Ladena također nekada bio saveznik SAD, Bush se upušta u opasnu igru. Izraelci su već poručili da računaju na američki napad na Bagdad najkasnije u roku od sljedeća tri mjeseca, zatraživši napade na još jedan cilj. Kako bi istrijebile islamistički teror, SAD moraju bezuvjetno bombardirati logor Hizbolaha za obuku, smješten u libanonskoj dolini Bekaa, tvrde Izraelci. Bejrut ih nije sposoban zatvoriti. Hizbolah se nakon napada od 11. rujna nalazi na američkom popisu terorističkih organizacija - ali po mišljenju većine izraelskih susjeda vodi kao 'oslobodilačka organizacija' pravednu borbu za područja pod izraelskom okupacijom. Ne protive se samo šefovi arapskih država širenju rata u Afganistanu na Bliski Istok. Francuzi su jasno dali do znanja da bi takav korak značio kraj protuterorističke koalicije. Čak je i britanski premijer, koji obično sluša sve američke naredbe i nastupa gotovo kao Mesija - 'Naprijed, kršćanski vojniče', glasi nadnaslov koji je američki tjednik 'Newsweek' nedavno nadjenuo svom portraitu britanskog premijera - opomenuo je na oprez. I gle - i njemačka vlada odjednom očituje još samo kritički intoniranu solidarnost. Na Blsikom Istoku 'mogli bismo se naći u većoj nevolji no što je bilo tko od nas sposoban izdržati', kazao je zamišljeno kancelar u Bundestagu. (...) Moguće je da će euforični Bush u slučaju optimalnog razvoja rata u Afganistanu podleći nagovorima frakcije oko zamjenika ministra obrane Wolfowitza, koja se zalaže za bombardiranje Iraka. No, vjerojatnije je ipak da će razboritiji ministar vanjskih poslova Powell nagaziti na kočnicu. Za 'fazu broj dva' nedostaje koalicija koja je Washingtonu nužna. Odnosno, nedostaje bar zasad. Vojnici su pak spremni za akciju u svakom trenutku. Velike batine, mali duhovi. Tko bi mogao prije ugroziti američke ideale od samih Amerikanaca - i to vlastitom politikom u vlastitoj zemlji? Vojni sudovi s osudama po kratkom postupku, masovna saslušanja 5000 stranaca s Bliskog Istoka koji uglavnom legalno borave u SAD: ograničenje građanskih sloboda nakon 11. rujna, propisano odlukom predsjednika i njegovog huškačkog ministra pravosuđa Ashcrofta, nije u početku izazvalo veliku buku u američkim medijima. Još je manju pozornost u javnosti izazvao rezultat glasanja u Ujedinjenim narodima od prošlog utorka. U američku politiku i njezin svjetonazor ne uklapa se baš dobro činjenica da je Washington baš sada, kada je američka vlada - nakon godina ignoriranja - uočila korisnu ulogu UN i pozvala se na odluke Vijeća sigurnosti UN pri opravdanju ratnih operacija, usmjerenih na suzbijanje talibanskog terora. Opća skupšina UN osudila je dva dana prije vlastite odluke o Iraku američki trgovinski embargo protiv Havane. Washington ga je uveo 1962. g. nakon pobjede revolucije na otoku šećera. UN je devet puta usvojio sličnu rezoluciju; Washington je sve njih ignorirao a to će vjerojatno učiniti i ovaj put. Šampioni slobodnog svijeta (i glavni propagandisti slobodnog prometa roba) ignoriraju svjetsku zajednicu kad god im to odgovara. Time po mišljenju stručnjaka za Kubu djeluju i protivno vlastitim interesima: nepravedan odnos Washingtona jest kit kojim Fidel Castro drži na okupu svoj bankrotirani režim. Embargo i mržnja prema arogantnim gringosima ocijenjeni su presudnim razlozima što je nepovratno zastarjeli zagovornik marksizma-lenjinizma nadživio na dužnosti devet američkih predsjednika. Njegova je vlast i dalje čvrsta. Kubanska ubožnica također se na zagonetan način našla na američkom popisu država-nitkova - trebamo li - poželi li to gospodin Bush - poduprijeti i rat protiv Havane? Na općoj skupštini UN 167 država glasalo je za dokončanje američkog trgovinskog embarga protiv Kube. Uz nekoliko suzdržanih glasova, točno su tri članice glasale protiv rezolucije: same Sjedinjene Države, Marshallovi otoci, njihov nekadašnji protektorat, i Izrael, njihov vječni štićenik. I Berlin je u tom pitanju zauzeo stajalište protiv WAshingtona a zajedno s Nijemcima učinile su to i sve članice EU. Neprijatelji Amerikanaca gdje god pogledaš. Odluči li se George W. Bush uistinu za širenje takozvanog protuterorističkog rata bombama na Irak, njegovi će ga europski i arapski saveznici napustiti i naći će se u neudobnoj poziciji: između svih stolica", zaključuje Rudolf Augstein.