NJ 15. XI. WELT: ANTITERORISTIČKA KOALICIJA DONOSI PROMJENU SNAGA U SVIJETU

izam NJEMAČKA DIE WELT 15. XI. 2001. Svjetska koalicija još je čvrsta "Američka protuteroristička koalicija jest koalicija vlada. Promotrimo li same države, uočit ćemo da je praktični strateški savez višeznačan a mjestimično i nedokučiv: zanemarimo li zapadne saveznike, odnos stanovništva prema američkoj politici zapravo je skeptičan pa čak i odbojan i neprijateljski. Karakteristično je da to vrijedi i za većinu arapsko-islamskih država već i za Rusiju i Kinu koje su kao stalne članice Vijeća sigurnosti UN odobrile rezolucije o borbi protiv terorizma, prihvaćene 12. i 29. rujna ove godine. Interne probleme s prihvaćanjem američke politike nije moguće previdjeti. Kineska je vlada intervenirala u promet na Internetu kako bi potisnula zlurade komentare o 'pravednom kažnjavanju' američkog hegemona. Tisak je dobio upute o upotrebi jezičnih formulacija. U Rusiji je mreža koju je Putin bacio na medije bila nešto više propusna. U najnovijim anketama gotovo 60 posto građana očitovalo se protiv vojne akcije SAD u Afganistanu. Široki krugovi oružanih snaga odbacuju savez s Washingtonom a čak ga i parlamentarna oporba i gospodarski oligarsi smatraju neugodnim iznenađenjem. Udio onih koji glasuju za vojno sudjelovanje Rusije u akciji u Afganistanu jest mali; pretežna većina zagovara 'neutralan' stav. Suprotni stavovi vlade i javnosti ublaženi su time što su rusko i kinesko vodstvo svojim prihvaćanjem borbe protiv terorizma prihvatile taktički kompromis. Smatralo se da nema alternative toj odluci ako ne žele izazvati neprijateljstvo SAD - sa svim pratećim konzekvencama za privredne, financijske i obrambenopolitičke odnose. Budući da u rezolucijama UN-a nije definiran pojam terorizma, pruža se i prilika za rigoroznu borbu protiv 'državnih neprijatelja' u vlastitom dvorištu - u Čečeniji, u nemirnom Xinjiangu, protiv 'separatista i ekstremista' te protiv meditirajućih pristaša Falun Gonga u gradu i na selu - bez prateće dosadne kritike sa Zapada. To je 'dopuštenje' tamna strana protuterorističkog saveza, posredstvom kojeg je u prvom redu Kina željela osvjetlati obraz kao domaćin Olimpijskih igara od 2008. g. i kao novopečena članica WTO-a. Doduše, daljnji odnosi ovise o tijeku i eventualnom proširenju američkog vojnog pohoda na druge države poput Iraka i Somalije. Ti čimbenici određuju cijenu službenog odobravanja i neprosvjedovanja. Putin je u prvom redu zainteresiran za bilateralno smanjenje atomskih arsenala koji utječu i na reformu ruskih oružanih snaga i na troškove sigurnosti. SAD su spremne izići u susret Putinu i toliko sniziti nuklearnu razinu da Rusi mogu pratiti proces modernizacije. Temeljna je ideja ravnopravnog zastrašivanja ostaje očuvana sve dok je Moskva sa svoje strane spremna prihvatiti jezgru američke predodžbe o obrani - riječ je o sustavu proturaketne obrane. Protuteroristički savez može olakšati postizanje dogovora pri čemu Putin zna da je danas očita ranjivost SAD ojačala njihovu spremnost na izgradnju obrambenih sustava. U slučaju Kine javlja se drugačija slika. U svjetlu suradnje Rusije i bivših srednjoazijskih sovjetskih zemalja sa Sjedinjenim Državama i europskim članicama NATO-a topi se 'antihegemonijalni' sporazum o prijateljstvu i suradnji Moskve i Pekinga iz srpnja 2001. g., srozavajući se na razinu ugovora o povratnom osiguranju bez aktualne obveze. Sukob s teroristima čija su središta Afganistan i Pakistan, težnja Indije da uđe u američki savez i istupanje Japana iz vojne karantene rezultira dominantnom američkom nazočnošću u Aziji. Utjecaj Kine jest oslabljen što utječe na stanje u regiji sve do Tajvanskog tjesnaca. Peking nesumnjivo shvaća prodor NATO-a sve do kineskih zapadnih granica kao stupanje na kineski teren. Kina se priprema za 2002. g. i osjetljivi nastup četvrte generacije vođa nakon Maoa, igrajući punom snagom na kartu gospodarskoga napretka. Putin traži u nadzoru naoružanja politiku ravnopravnosti sa SAD kako bi se oslobodio tereta troškova. Antiteroristička koalicija nudi objema državama nedefinirane dobiti i gubitke. Svi znaju da se odnosi snaga u svijetu mijenjaju ali nitko ne vjeruje u uzmicanje američkog unilateralizma pred multilateralnom politikom. Naprotiv, tko pozornije sluša glasove iz Rusije i Kine, nazrijet će sumnju da borba protiv iregularnih snaga razaranja osigurava snažan poticaj američkom intervencionizmu. Taktički kompromisi - poput ruskog i kineskog ulaska u protuteroristički savez - nisu krhki sami po sebi. Njihova se održivost čini zajamčenom sve dok SAD - kao što je predsjednik Chirac naglasio na sastanku s Bushom u Washingtonu - vežu svoje djelovanje na odluke UN i time ga ograničavaju. No, proširi li se sukob na više država, u prvi plan stupit će posljedice promjene odnosa snaga na globalnoj razini. U tom slučaju valja računati i na narušavanje stabilnosti svjetske koalicije", upozorava Herbert Kremp.