ŠV 1. XII. NZZ: RUSI SU PONOVNO U AFGANISTANU A NITKO SE NE UZBUĐUJE

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 1. XII. 2001. Putinovo klatno kreće prema Zapadu "Slijetanje nekoliko ruskih zrakoplova u Kabul, u kojima se nalazilo nekoliko desetaka specijalista iz ministarstva za pomoć u slučaju katastrofe i pripadnicima službe sigurnosti, naoružanima kalašnjikovima, spada među veća ovotjedna iznenađenja u nepreglednoj rijeci vijesti o zbivanjima u Afganistanu. Detachement iz Moskve navodno je, između ostalog, obnovio i odavno napušteno rusko veleposlanstvo u Kabulu, na čijem prostranom zemljištu danas živi nekoliko tisuća izbjeglica. Prije dvanaest godina sovjetska vojska rezignirano se povukla iz Afganistana. Danas Rusija spada među prve inozemne sile koje u Kabulu ponovno obilježavaju svoju nazočnost nakon što su talibanski vladari naglo pobjegli iz grada pred nadirućim postrojbama Sjevernog saveza i zbog zgusnutih zračnih napada Amerikanaca. Kopnena operacija pomalo podsjeća na munjevito premještanje motorizirane ruske postrojbe u prištinsku zračnu luku prije dvije godine, neposredno nakon što je srpski diktator Milošević kapitulirao pod pritiskom NATO-vih bombi i odrekao se kontrole nad Kosovom. Tada je samovoljan ruski prodor izazvao u zapadnim glavnim gradovima otvorenu ljutnju i grozničavu diplomatsku aktivnost. Čini se pak da povratak Rusa u Kabul ni na koji način nije narušio skladno partnerstvo, koje Kremlj i zapadne sile slave nakon terorističkih napada od 11. rujna. Nakon preuzimanja vlasti Jeljcinova nasljednika prije dvije godine, predsjednik Putin neprekidno je dirljivo nastojao njegovati intenzivne kontakte sa zapadnim premijerima. No, do velikog preokreta 11. rujna njegovi su vanjskopolitički prioriteti ostali nedokučivi. Doduše, američki predsjednik George W. Bush već je na prvom bilateralnom sastanku početkom ljeta u Ljubljani naglašavao da Putina smatra povjerenja dostojnim političarem nakon što je zavirio u njegovu dušu. Usprkos tome, rusko-američki odnosi bili su tada još opterećeni bitnim nesuglasjima - posebno u vezi s planovima Washingtona za uspostavu proturaketnog sustava. Između ostalog i zbog tog je sukoba u Kremlju istodobno naglašeno 'strateško partnerstvo' s Kinom. Usprkos prigovorima Zapada, Putin nije odustao od problematičnih poslova sa Sjevernom Korejom, Iranom ili Irakom. U znaku velike antiterorističke koalicije pod vodstvom Washingtona, Putinovo vanjskopolitičko klatno njiše se danas u začuđujućem skladu s aktualnim priritetima zapadnog saveza. Tko bi prije 11. rujna mogao zamisliti da će Moskva bez ikakvih kritički intoniranih pozadinskih šumova prihvatiti višetjedne američke zračne napade u nekadašnjem ruskom 'protektoratu' Afganistanu i stacioniranje postrojbi u bivšim sovjetskim republikama Uzbekistanu i Tadžikistanu? U međuvremenu se čini da je na pomolu čak i konsenzus o produljenju i diferencijaciji gospodarskih sredstava pritiska (takozvanih 'smart sanctions') protiv režima Sadama Huseina, koji je Moskva dosada blokirala u Vijeću sigurnosti UN. Budu li Kremlj i zapadne sile ubuduće zastupali jednako stajalište u odnosu na one koji u Bagdadu prakticiraju teror, Sadam Husein mogao bi se naći u sličnoj opasnoj situaciji kao Milošević u Beogradu nakon rata na Kosovu. Slabašni tračci nade pojavili su se čak i u vezi sa sukobom u Čečeniji, politički i moralno najdubljem sporu između Putina i Zapada. vije godine nakon početka drugog krvavog pohoda na malenu republiku na sjevernom Kavkau jedan se Putinov predstavnik prvi puta službeno savjetovao s predstavnikom partizanskog vođe i izabranog čečenskog predsjednika Mašhadova. U Strassburgu će se ovog tjedna na inicijativu Vijeća Europe zastupnici ruske Dume i čečenski predstavnici različitih političkih usmjerenja savjetovati o mogućnostima prihvatljivog dokončanja strašnog građanskog rata, koji je već odnio desetke tisuća ljudskih života. Je li Putin, koji je nekoć govorio da će čečenski separatisti biti ubijeni u vlastitim eksperimentima, uistinu uvidio da kavkaski čvor nije moguće razmrsiti isključivo metodama gole vojne sile? Neki primjeri u drugim područjima - primjerice, u vanjskoj politici i u gospodarskim reformama - pružaju povoda za pojačano povjerenje u Putinov pragmatizam i sposobnost učenja, koji se očigledno orijentiraju prema dugoročnim interesima Rusije. Doduše, takve se kvalitete ne naziru i u ostalim trenutnim trendovima - posebno u pitanju tvrdoglavog privrednog i političkog pritiska na masovne medije koje država zasada još ne nadzire. Na takvim se primjerima pokazuje da Putinove osobine, stečene dugogodišnjom ranijom karijerom u KGB-u, i dalje mogu raziviti nepredvidivu virulentnost. Pod dojmom kooperativne politike Moskve u borbi protiv hidre međunarodnog terorizma u NATO-u se razmišlja o mogućnostima pojačanog vezivanja ruskog diva u institucionalno ustrojstvo atlantskog saveza. Polazivši od britanskih prijedloga, u Bruxellesu govore da težina već postojećeg Vijeća NATO-a i Rusije može biti pojačana te da Moskva može dobiti određeno pravo na sudjelovanje u odlučivanju o određenim temama. Dugoročna i postupna integracija Rusije u vrijednosnu i interesnu zajednicu Zapada zacijelo je zanimljiv cilj o čijim najrazličitijim varijantama zapadna i istočna strana neprekidno raspravljaju još od vremena Petra Velikog. U prvom redu slavofilna tradicija mišljenja u Rusiji - sve do Solženjicina - energično odbacuje takve asimilacijske uzorke, ustrajući na zasebnom rusko- pravoslavnom putu razvoja. Na kraju će Rusija morati sama donijeti odluku o tom pitanju. No, ako rusko društvo i njegovo vodstvo žele sve tješnje povezivanje s transatlantskim savezom i spremni su ispuniti s time povezane obveze, Zapad treba iskreno ohrabriti takve trendove. Demokratski učvršćena partnerski povezana Rusija bila bi dobitak za sve strane. No, takve vizije ne mogu biti realizirane žurnim postupkom. Njihova puni razvoj trajat će vjerojatno generacijama. Zato ne postoji ni vremenski pritisak za stvaranje novih birokratskih konzultativnih tijela kakve je u Moskvi spomenuo glavni tajnik NATO-a George Robertson. Sam je Putin nedavno uz tihu ironiju izjavio da njegova zemlja ni u kom slučaju ne čeka u redu da što prije bude primljena u članstvo NATO-a. Važniji su praktični potezi, usmjereni na izgradnju povjerenja. Među njih spada i uzajamna potpora u borbi protiv ozloglašenih terorista ali i vjerodostojan angažman na konstruktivnim rješenjima za budućnost. U Afganistanu su usprkos aktualnom ratu takvi napori već u tijeku. Čini se da je u Čečeniji Putin ozbiljno počeo raditi na njihovoj realizaciji", zaključuje komentator.