BA-MK-YU-AF-ZAJEDNICA-Vlada-Politika RFE 28. XI. PROTEKTORAT NIJE ZA AFGANISTAN RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE28. XI. 2001.WSJ: protektorat nije za Afganistan. Prilog Vlade Azinovića. Uz početak bonnskih pregovora o budućnosti
Afganistana počela su nagađanja o mogućim političkim rješenjima koje bi međunarodna zajednica mogla nametnuti tamošnjim sukobljenim frakcijama. U današnjem uvodniku 'Wall Street Journal' upozorava na negativna iskustva nametnutih rješenja na Balkanu. Nitko normalan ne može predvidjeti ishod bonnskih pregovora. Nedavna prošlost Afganistana baš i nije obilježena uspješnim kompromisima. Činjenica da su za istim stolom u Bonnu predstavnici suparničkih frakcija u svakom je slučaju pozitivna, ali još je bolje što oko afganistanskih čelnika ne oblijeću zapadni diplomati s planovima budućeg izgleda te zemlje i zemljovidima njezine etničke podjele. Posljednja stvar na svijetu koju Afganistan treba je neki sporazum sličan Daytonskom, piše 'Wall Street Journal'. Dayton je možda doveo do okončanja rata u Bosni, ali je međunarodnu zajednicu dugoročno vezao za provedbu tog sporazuma. Na taj su način spasitelji Bosne postali trajno odgovorni za njezin opstanak. Daytonski aranžman ne odgovara ni Bošnjacima. Prestanak je rata bez sumnje dobra stvar, ali šest godina kasnije Bosna baš ne
RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE
28. XI. 2001.
WSJ: protektorat nije za Afganistan. Prilog Vlade Azinovića.
Uz početak bonnskih pregovora o budućnosti Afganistana počela su
nagađanja o mogućim političkim rješenjima koje bi međunarodna
zajednica mogla nametnuti tamošnjim sukobljenim frakcijama. U
današnjem uvodniku 'Wall Street Journal' upozorava na negativna
iskustva nametnutih rješenja na Balkanu.
Nitko normalan ne može predvidjeti ishod bonnskih pregovora.
Nedavna prošlost Afganistana baš i nije obilježena uspješnim
kompromisima. Činjenica da su za istim stolom u Bonnu predstavnici
suparničkih frakcija u svakom je slučaju pozitivna, ali još je
bolje što oko afganistanskih čelnika ne oblijeću zapadni diplomati
s planovima budućeg izgleda te zemlje i zemljovidima njezine
etničke podjele. Posljednja stvar na svijetu koju Afganistan treba
je neki sporazum sličan Daytonskom, piše 'Wall Street Journal'.
Dayton je možda doveo do okončanja rata u Bosni, ali je međunarodnu
zajednicu dugoročno vezao za provedbu tog sporazuma. Na taj su
način spasitelji Bosne postali trajno odgovorni za njezin
opstanak. Daytonski aranžman ne odgovara ni Bošnjacima. Prestanak
je rata bez sumnje dobra stvar, ali šest godina kasnije Bosna baš ne
može poslužiti kao primjer funkcionalne države. Reforme je
nemoguće provesti jer je vlast u zemlji podijeljena između dvije
entitetske administracije i tri često suprotstavljene etničke
skupine. Zemlje čiji vojnici čuvaju mir u Bosni ne smiju ih povući
iz straha da bi njihov odlazak potaknuo nove sukobe.
Nitko ne želi da se slična rješenja prenesu i na Afganistan čija
unutarnja struktura dodatno otežava postizanje održivog i za sve
prihvatljivog sporazuma. Za razliku od Bosne Afganistan ne leži
samo par sati vožnje od Beča i okružen je susjedima od kojih neki
posjeduju oružje za masovno uništenje, neki pružaju utočište
radikalnim pokretima, a svi dijele povijest obilježenu nasiljem i
vlašću autokrata.
Ni sami se Afganistanci nisu baš pokazali ljubaznima i
gostoljubivima prema strancima, od okrutnog poglavara Aleksandra
Makedonskog, pa na dalje. Zapad traži rješenje koje će onemogućiti
da Afganistan postane utočište za teroriste. Nema sumnje da će
Afganistanci živjeti sretnije i da će bolje doprinijeti
međunarodnoj zajednici ako budu mogli sami birati svoje vođe.
Međunarodna zajednica može podržati taj proces usmjeravanjem
pomoći skupinama unutar Afganistana koje se stvarno zalažu za
uspostavu mira. Konferencija u Bonnu dobra je prilika za početak
tog procesa.
Ali prije nego se podvrgnu stvaranju još jednog okrutnog
poglavarstva nalik onima u Bosni, na Kosovu i u Makedoniji,
međunarodna zajednica i Amerika moraju jasno procijeniti opasnosti
i koristi takvog truda, zaključuje 'Wall Street Journal'.
(RFE)