IHT 27. XI. AMERIČKI ARAPSKI SAVEZNICI MORAJU SE MNOGO VIŠE POTRUDITI

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 27. XI. 2001. Američki arapski saveznici moraju se mnogo više potruditi "U svom značajnom govoru koji je na Bliskom istoku održao 19. studenog, Colin Powell podsjetio je na Madrid prije 10 godina. Bila je to ironična aluzija na trenutak nakon Zaljevskog rata kada je George Bush počeo mirotvorna nastojanja na Bliskom istoku kao reakciju na preklinjanje egipatskih i saudijskih saveznika u ratu protiv Osame bin Ladena protiv Sadama Huseina. Sada sin tog predsjednika, reagirajući na ustrajanje egipatskih i saudijskih saveznika u ratu protiv Osame bin Ladena, počinje mirotvorna nastojanja rješavanja izraelsko- palestinskog sukoba. Je li Washington išta naučio u deset godina interveniranja? Na prvi pogled, govor generala Powella upućuje da jest. Shvatio je da Palestinci moraju imati državu koja može opstati i da poniženje izraelske okupacije treba prestati zbog koristi kako Palestinaca tako i Izraelaca. Istovremeno, general Powell prikladno ustraje na tome da Palestinci shvate kako je okončavanje terorizma, nasilja i zavođenja intifadom neizbježan prethodnik bilo kakvog rješenja. Činjenica da je poslao umirovljenog generala Anhonya Zinnija i pomoćnika državnog tajnika, Williama Burnsa, da povedu sustavna nastojanja SAD-a implementiranja i nadgledanja primirja odražava točnu procjenu da se Ariel Sharon i Jaser Arafat sami ne mogu oteti iz začaranog kruga koji ih oboje vuče u ponor. No ako smo mi Amerikanci naučili neke važne lekcije iz deset godina iskustva na Bliskom istoku, druge smo previdjeli. Najvažnije je to da naši arapski saveznici nisu ispunili svoj dio pogodbe. Dok smo mi ulagali predsjedničku moć i prestiž, oni su uglavnom sjedili sa strane i kritizirali. Još gore, dok smo bili zaokupljeni mirotvornom misijom, oni su bili zaokupljeni skretanjem svojih protivnika na nas. Stvorili su sigurne zone za sebe u vlastitim zemljama istovremeno eksternalizirajući vlastitu oporbu i, u slučaju Saudijske Arabije, dajući joj novac i pješačke vojnike koji su učeni netoleranciji i mržnji. General Powell jasno je definirao sve što Arafat i Sharon trebaju učiniti. No kada su posrijedi naši arapski prijatelji, bio je mnogo manje kategoričan. Od njih se, naime, očekuje tek to da pojasne kako 'prihvaćaju' Izrael. Zbog čega ne zahtijevamo da Saudijci priznaju židovsku državu u zamjenu za ispunjavanje njihovog zahtjeva da priznamo palestinsku državu? Od nas se očekuje da ugošćujemo Arafata u Bijeloj Kući, no kada će Sharon primiti njegov poziv da posjeti palaču princa Abdulaha? General Powell je ustrajao da arapski prijatelji Amerike pokažu svoju predanost ugovorenom sporazumu. No 10 godina mirotvorstva uči nas da je nužno da Egipat i Saudijska Arabija učine mnogo više od toga. Trebaju javno podržati razumne kompromise, posebice glede najosjetljivijih pitanja Jeruzalema i izbjeglica. Kako li su samo stvari mogle biti različite prošle godine da su javno prihvatili mjerila predsjednika Clintona i izvršili pritisak na Arafata da ih prihvati, umjesto da su privatno ukazivali na to da pristaju dok su javno šutjeli? Postoji još jedna lekcije koju moramo naučiti iz prošlog desetljeća. Jednako kao što moramo zacijeliti ljudsku dimenziju izralesko- palestinskog sukoba (...), tako i arapske vlade moraju riješiti problem ljudskih dimenzija u vlastitim društvima. Ako sada namjeravamo liječiti 'korijenske uzroke' izralesko- palestinskog sukoba, moramo rješavati i problem 'korijenskih uzroka' u arapskim društvima koja su stvorila teroriste. General Powell poduzeo je važan prvi korak u određivanju obrisa vizije za Bliski istok koja je uključivala poštivanje prava pojedinaca i podršku većem političkom sudjelovanju. No sada bi generalu Zinniju trebalo prepustiti da radi na izraelsko- palestinskom primirju dok bi Burns trebao raditi s saudijskim i egipatskim vladama na programu s ciljem okončavanja provociranja i promicanja političkih i gospodarskih reformi. Svrha nije tek osušiti močvaru koja u kojoj je nastala al Qaida, iako je ovo od ključne važnosti. Svrha je stvoriti i okoliš prikladan za mirenje Arapa i Izraelaca. U prošlosti smo pretpostavljali da bi ostvarivanje mira kao posljedicu stvorilo okoliš i slobodne resurse za napredak u arapskom svijetu. Trebali smo naučiti da ovo dvoje moraju napredovati zajedno ili će manjak napretka jednog usporiti drugi. Egipat i Saudijska Arabija dvije su najutjecajnije arapske i islamske zemlje. Njihovo protivljenje reformi i pribjegavanje provokacijama potiču netoleranciju prema ideji mira s Izraelom i legitimiziraju terorizam protiv te zemlje. Dok nastojimo upotrijebiti utjecaj koji nastaje kao posljedica pobjede u Afganistanu, ne smijemo dopustiti našim arapskim prijateljima da se vrate svom uobičajenom životnom ritmu dok smo mi ostavljeni da se sami borimo za mir", piše Martin Indyk za "The Washington Post" a prenosi list.